Prvi podaci o naseljavanju vezuju otok uz ilirska plemena Japoda i Liburna, zatim uz Grke kada otok Krk pripada Elektridskim odnosno Apsirtidskim- danas- kvarnerskim otocima. Tragovi Rimljana vode do kraja stare ere i prvih stoljeća nove ere. Međutim već potkraj 6. stoljeća započinje naseljavanje Hrvata na otok koji postaju apsolutno većinsko stanovništvo.
Na otok Krk vrlo je rano stiglo kršćanstvo pa je već u 5. st. n. e. formirana i biskupija s centrom u gradu Krku i prvim poznatim biskupom Andrijom (680). Hrvati su se doseljavali u rodovima po kaštelima pa otud i danas otok ima četiri različita narječja.
Krajem 12 st. javljaju se iz tih rodova i čuveni knezovi Krčki-Frankopani. To je jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima- porijeklo vuku iz Vrbnika, a svoje su posjede širili i na kopnu: Trsat, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Novi Vinodolski ali i Otočac, Brinje itd. pa su Frankopani na vrhuncu svoje moći posjedovali teritorij jednak polovici današnje Hrvatske.
Otok Krk je pao Veneciji u ruke 1480. godine kao posljednji otok na Jadranu, kada je na prijevaru u venecijansko zarobljeništvo odveden knez Ivan Frankopan.
Nakon propasti hrvatskih knezova Frankopana, u 15.st., Krk mijenja mnoge vladare od Mlečana preko Francuza, Austro - Ugarske, Italije, Njemačke, Jugoslavije i konačno, nakon pet stoljeća, otok Krk je ponovo sastavni dio hrvatskog korpusa.