Drvene kapelice Turopolja i Pokuplja jedinstvene su u svijetu. Njihovo postojanje seže još u rani srednji vijek, no većina sačuvanih datira iz 17. stoljeća. Danas je sačuvano svega 11 drvenih kapelica, tri u Turopolju, dvije u Vukomeričkim goricama, a šest u Pokuplju. Gradili su ih majstori palirskih i tesarskih družbi Turopolja, u pravilu od hrastovine, odnosno hrastovih greda. Pokrivane su hrastovim dašćicama - "šindrom".
Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki predstavlja najreprezentativniji primjerak narodne drvene sakralne arhitekture baroknog razdoblja. U želji pronalaženja i uspostavljanja kulturnih dodira s višim društvenim slojevima, narodni je graditelj - seljak - gradio crkveni prostor sukladno liturgijskim propisima. Zahvaljujući tome, u drvenim kapelama susrećemo i kiparstvo, i slikarstvo, i narodni vez, i rezbarstvo. Oprema drvenih kapela pokazuje i dokazuje razvijenost narodnog smisla za umjetnost.
Kurije ili dvorovi primjer su autohtone stambene gradnje bogatijih ljudi u Turopolju i nekad ih je bilo dosta po turopoljskim naseljima. Danas nam samo stari zapisi ili po koja požutjela fotografija govore o nekima od njih (kurije Josipovića, Pogledića, Jelačića, Ledera, Brigljevića, Oršanića i druge). Tek ih je nekoliko ostalo sačuvano do danas - kurija obitelji Alapić u Vukovini, dvorovi obitelji Zlatarić i Pintar u Bukevju, župni dvor u Starom Čiču i najbolje sačuvana kurija Modić-Bedeković u Donjoj Lomnici.
Ti objekti na kat pretežno su građeni od drveta, ali ih je bilo i djelomično zidanih. U prizemlju kurije bile su gospodarske prostorije, a na katu su se nalazile sobe.
Čardaci su drvene kuće građene na kat s prekrasno izrezbarenim trijemovima i vanjskim stubištima. U prostorijama u prizemlju obično su se nalazile gospodarske prostorije, a na katu, do kojeg se dolazilo vanjskim stubištem, nalazile su se prostorije za boravak članova obitelji. Najviše je očuvanih čardaka u mjestu Mraclin.