Zagreb nastavlja bilježiti rast turističkog prometa
Aleksandra Mandić-Kauzlarić jedno je od onih lica hrvatske kongresne industrije koje ne možete ne primijetiti – uvijek glasna, sa stavom, čak i nakon trideset godina predanog rada u Kongresnom uredu Grada Zagreba koji djeluje pri Turističkoj zajednici. Njezino zalaganje za razvoj kongresne industrije i sudjelovanje u mnogim kandidaturama za velike međunarodne kongrese još od 80-ih, prepoznale su kolege iz struke te je prošle godine imenovale predsjednicom Skål International kluba Zagreb. Razgovarali smo s Aleksandrom o tome kako je bilo nekada, a kako je danas organizirati skupove i koliko se mijenjala uloga Kongresnog ureda u tome, te koji su joj planovi kao novoj predsjednici Skål kluba Zagreb.
Skål International kao velika obitelj
Nakon godina članstva, 2015. dobili ste mandat za predsjednicu Skål kluba Zagreb, ogranka međunarodne udruge stručnjaka u turizmu Skål International. Možete li nam ukratko predstaviti ovu udrugu i rad zagrebačkog kluba?
Skål International je međunarodna udruga koja okuplja pojedince – od rukovoditelja prema višim razinama iz svih tvrtki koje pružaju usluge u putničkoj industriji. Zanimljivo je kako je nastala udruga, još davne 1932. Europski gradovi Pariz i Stockholm razvili su sjajnu međusobnu suradnju u području turizma te su odlučili sve sudionike u kreiranju programa nagraditi jednim poticajnim (insentiv) druženjem. Nezaboravno druženje, uz često držanje švedske zdravice Skål, iste godine rezultiralo je osnivanjem prvih klubova u Parizu, zatim Stockholmu i Nici, s idejom za osnivanjem istoimene međunarodne udruge. 1934. osniva se Svjetska udruga klubova pod nazivom Association International des Skål Clubs. Hrvatska je svoj prvi klub dobila 1972., kada je osnovan Zagrebački klub. Sve do 1995., kada je Skal International Dubrovnik primljen u međunarodnu udrugu, Zagrebački klub je bio jedini u bivšoj državi, kao i u cijelom Istočnom i Jugoistočnom bloku.
Krajem lipnja 2015. izabrana sam za predsjednicu Skål International Zagreb. Nakon 29 godina rada provedenih u Turističkoj zajednici Grada Zagreba, prema godinama članstva najstariji sam aktivan član Skal kluba, a iza mene je 20-godišnje iskustvo tajnice kluba i odrađene tri kandidature za Svjetski kongres Skål Internationala. 2001. u Puerto Ricu konačno smo dobili domaćinstvo svjetskog kongresa za 2005. godinu (Zagreb 4 dana i Dubrovnik farewell). Dugogodišnji mukotrpan rad urodio je do sada najvišom ocjenom održanog kongresa ikada. Uspjeh tog kongresa polučio je mnogobrojne pozitivne događaje - potpisivali su se ugovori sa sudionicima (agencijama, hotelijerima, zrakoplovnim tvrtkama), zabilježen je porast broja turista od 30% u Zagrebu.
Ponosna sam na dugogodišnju suradnju s „mojim“ predsjednicima - pokojnima Krunom Kozinom, Krešimirom Piškulićem i Lovrom Lisičićem, te dragim i još živahnim Krešimirom Magdićem i Zlatanom Frölichom. Ne želim izostaviti velika imena poput Nika Račića, koji nas je zadužio jer je svojim radom i aktivnošću postao jedan od predsjednika svjetskog Skål Internationala.
Sve te činjenice motivirale su me da napišem svoj Skål History (tzv. Skål CV) i kandidiram se za predsjednicu Zagrebačkog kluba. U principu rad klubova se puno ne razlikuje. Naravno da ima vrlo dinamičnih klubova, ali u načelu članovi Upravnog odbora moraju biti jedinstveni i imati dobru sinergiju pri podjeli i realizaciji zadataka.
Cilj mi je povećati članstvo Skål kluba Zagreb
Koje projekte i aktivnosti planirate ostvariti kao predsjednica Skål kluba Zagreb?
Prva dva mjeseca mojeg mandata počela su s ljetnim odmorom, a zatim smo hitno uskladili Statut prema novom Zakonu o udrugama. U listopadu sam mijenjala našu savjetnicu Katicu Hauptfeld na sastanku ISC-a u Torremolinosu, bila sam „voting delegat“ na Skupštini ispred Skål International Zagreba. Na sastancima ISC-a i godišnjoj skupštini, diskutiraju se mogućnosti uvođenja novih selektivnih oblika turizma. Tako je prošle godine uveden medicinski turizam te se raspravljalo o uvođenju sportskog turizma.
Nakon Svjetskog kongresa u studenom u Zagrebu smo ugostili Cassandru De Pecol koja je ispred Međunarodnog instituta za mir kroz turizam na putu posjete 196 država u 3 godine. Održala je predavanje studentima i posadila drvo mira, što su popratili i mediji. U studenom smo održali tradicionalni Božićni domjenak. Kolegica Silva Ušić i ja sudjelovale smo na proslavi 80-te godišnjice bečkog Skål kluba koji je naš klub blizanac. Obilježili smo International Skål Day 28. travnja, u svibnju su organizirana dva predavanja za članove – „Izrada modela PDV-a u hotelijerstvu i utjecaj na gospodarstvo, a posebice na turizam“ te „Globalizacija i utjecaj na turizam kroz migracije, način ratovanja, nesigurnost“. U suradnji s HUPKT-om ovog srpnja odlazimo na zajedničko studijsko putovanje u NP Plitvička jezera.
Moji planovi obuhvaćaju povećanje članstva, a smatram kako bi trebalo uključiti članove u Young Skål. Cilj je povezivanje mladih u turizmu te razmjena između zemalja. S Marijom Rašan-Križanac pokušat ćemo ostvariti zajednički san o „mirovnom parku“, koji nam je obećao zagrebački gradonačelnik. Članovi koji su aktivni na društvenim mrežama, na stranicama Skål Internationala objavljuju sva važna događanja iz Zagreba i Hrvatske. Također sam zadužena za PR Skal Internationala Croatia pa promoviram naše gradove i događanja.
Slogan Skåla je „Doing business among friends“. Kako je Vama osobno koristilo članstvo u ovoj međunarodnoj asocijaciji?
Mislim da smo uvelike ostvarili korist od članstva Zagreba, Dubrovnika, Opatije, sada još očekujemo da se Split kandidira za polugodišnji sastanak ICS-a. Postoje neraskidiva prijateljstva, gotovo funkcioniramo kao velika obitelj. Vjerujte, divan je to osjećaj kad znate da niste sami. Svatko tko postavi pitanje „Što ja imam od toga?“, moj je odgovor „Sve ono što želiš“!
Skål International redovno održava i svoje godišnje međunarodne kongrese. Jeste li bili na nekom od takvih događanja i kakvi su Vaši utisci? Što članovi mogu očekivati od prisutstva na takvim događanjima?
Ove godine u Monte Carlu bit će moje dvadeseto sudjelovanje na Svjetskom kongresu Skål Internationala. Moram priznati da sam prilično razočarana drastičnim povećanjem cijene kotizacije. Prvenstveno cijena nikada nije premašivala iznos od 1.300-1.500€ i uključivala je 5 noćenja, transfere, sve obroke i mnogobrojne izlete. Osim godišnje skupštine, radni dio je bio podijeljen na predavanja i B2B sastanke. Ove godine kongres je skraćen na 4 noćenja, osim radnog dijela nema razgleda i upoznavanja turističkih atrakcija, transfer nije uključen, obroci se nadoplaćuju, i tako dalje. Ljudima nije do jela, već do druženja. Sve destinacije koje su se do sada promovirale kao domaćini Kongresa dale su sve od sebe da doživite uslugu vrijednu poštovanja; na razini insentiva, a uz pristojnu cijenu sudjelovanja. Sve sam to napisala u anketi poslanoj od Skål Internationala. Nadam se da je bilo puno istomišljenika i da će rezultirati promjenama.
Ambasador program trebamo nanovo pokrenuti
Ovih dana proslavili ste 30 godina rada u kongresnom uredu TZGZ-a. Kako je tekao Vaš profesionalni put? Što Vas je dovelo i zadržalo u kongresnoj industriji?
Prije bih rekla da sam ovih dana napunila 30 godina radnog staža u Kongresnom uredu. U Kongresni ured dovela me želja da promijenim tadašnje radno mjesto. Iz natječaja se dalo zaključiti da je radno mjesto vrlo dinamično i da se od kandidata očekuje komunikativnost i spremnost za svevremensko radno vrijeme. Javila sam se na natječaj i bila primljena pod malo „grubim“ uvjetima – u petak sam dobila telegram da se javim na radno mjesto u ponedjeljak, s iskorištenim godišnjim odmorom za 1986. Možete li vjerovati da je tako nešto bilo moguće u vrijeme velikih radničkih prava? Dala sam otkaz na tadašnjem poslu i tri mjeseca pripremala ispit za komisiju. Bilo mi je silno stalo do tog radnog mjesta. Sredinom rujna sam položila sve ispite i postala poslovnom tajnicom Kongresnog ureda. Tada je glavni tajnik bio na vrhu, a mi svi tajnici službi kao njegove desne ruke za različite aktivnosti. Zahvaljujući dobrim vezama mog nadređenog, gospodina Kozine, i direktora Kongresnog ureda Beča, gospodina Leopolda Saula, provela sam tri mjeseca o trošku Beča na treningu. Bila sam prvi polaznik EFCT Summer School koji se održao u austrijskom Gmundenu, zatim na godišnjim edukacijama tadašnjeg Yugokongresa, čiji tajnik je bio Nik Račić. Predavači koje je on dovodio bili su prva kategorija. Puno smo radili, naučili i silno se zabavljali zajedno s predavačima. Moja izvrsna mentorica bila je Maja Stanić. Svima njima mogu zahvaliti na prekrasnih 20-ak godina u Kongresnom uredu i kongresnoj industriji. Nekoliko posljednjih godina moj kolega koji je preuzeo „štafetu“ dobro je savladao tematiku i mislim da je jako pozitivno kada osoba u naponu snage preuzme takvu odgovornost.
S obzirom na dugogodišnje iskustvo u našoj kongresnoj industriji, možete li usporediti trendove u organizaciji poslovnih i znanstvenih skupova nekada i sada?
Nekada se održavalo daleko više znanstvenih kongresa s područja tržišta asocijacija, dok danas prednost imaju sve vrste korporativnih skupova. Zanimljivo je kako u usporedbi kapaciteta 80-ih godina sa sadašnjim, nama stalno nedostaje kapaciteta za kongrese preko 1.000 sudionika zbog potrebe dodatnih dvorana, a 1986. godine se održao Svjetski kongres grupne psihoterapije upravo s toliko sudionika, zatim 1987. Svjetski kongres imunologa također s 1.000 sudionika, dok je 1988. Svjetski kongres antropologa i etnologa okupio 3.000 sudionika. Koristile su se dvorane u Lisinskom, pa obližnja dvorana tadašnje Ine (sadašnjeg Ministarstva turizma), prostori na FER-u, Martinovka, hotel Internacional i hotel Esplanade. Nitko se nije bunio što se sve ne događa pod istim krovom. Mislim da su naši tadašnji znanstvenici bili toliko uvaženi u svijetu da im se jednostavno vjerovalo da će organizacija biti savršena. Pri tom govorim o prof. Eduardu Klainu, prof. Hubertu Maveru te akademiku Pavlu Rudanu. Danas su nam samo neki znanstvenici visoko priznati, a zna se da ne nailaze na dobru suradnju i podršku resornih ministarstava i nacionalnih udruga. Također, danas su znanstvenim krugovima važne dvorane pod jednim krovom. Zato nam se uglavnom nacionalni kongresi i održavaju po Hrvatskoj.
Kad smo već kod dvorana i kongresnog centra, ne mogu vjerovati da se i dalje držimo centra sa fiksnim dvoranama. Prije 15-ak godina posjetila sam savršeni kongresni centar u Vancouveru, ogroman prostor koji se prekraja savršeno izoliranim pregradnim pločama koji na svakih 2 metra ima utore, a sva zvučna i svjetlosna instalacija je u podu da bi zvuk bio potpuno amortiziran. Takav prostor se može koristiti 365 dana u godini jer može paralelno ugostiti više događanja.
Ako Zagrebu treba manji prostor, to može biti samo donekle manji; koliko je raspoloživog prostora, toliko imate i mogućnosti za događanja, kao i za kongrese. Struka se tu mora decidirano postaviti i usmjeriti „gradske oce“ i investitore. Također bi uz nešto višu investiciju trebalo izgraditi kongresni centar koji će imati svjetlost i vodu na fotoćelije, kako bi bio održiv (tzv. green), jer organizatori često u upitima za ponude koje dobivamo zahtijevaju ekološke standarde.
Zagrebački kongresni ured je ranijih godina održavao kontakte s kongresnim ambasadorima u Zagrebu, no trenutno još uvijek nemamo niti jedan Ambasador program na razini države, kao ni u glavnim kongresnim gradovima. Mislite li da je takav program potreban, tko bi ga trebao realizirati i na koji način?
Ambasador program je potpuno zanemaren zadnjih 15 godina. Do tada je bio u planu s budžetom od otprilike 100.000 kn, organizirao se u Kristalnoj dvorani današnjeg Westin Zagreb Hotela. Pozivnice su bile s potpisom Gradonačelnika, koji je održao pozdravni govor naglašavajući važnost održavanja što većeg broja međunarodnih kongresa u Zagrebu, zatim bi direktor Kongresnog ureda prezentirao razne načine podrške organizatorima prigodom predkandidature, kandidature i dodatnih promocija u svrhu povećanja broja sudionika. Uslijedila bi interaktivna komunikacija - ambasadori znanosti bi upoznali vodeće ljude u kongresnoj industriji, a sve bi se završilo domjenkom. Bilo bi dobro napraviti listu značajnijih znanstvenika i pokušati razgovarati o organizaciji prvog sastajanja tijekom siječnja, nakon skijaške sezone. Tko bi ga trebao organizirati? Pa svakako nepristrana institucija poput Kongresnog ureda TZGZ.
Prije nekoliko godina ukinut je nacionalni kongresni ured koji je djelovao u sklopu HTZ-a, dok trenutno imamo aktivna tri „gradska“ kongresna ureda u Zagrebu, Dubrovniku i Opatiji. Što mislite, treba li se ponovno pokrenuti nacionalni kongresni ured i na koji način bi on trebao funkcionirati, ponovno kao dio HTZ-a ili kao dio javno-privatnog partnerstva?
Činjenica da je ukinut Kongresni ured Hrvatske je za ne povjerovati! Vi spominjete tri kongresna ureda; nažalost, jedino Zagreb ima dugogodišnji pravi Kongresni ured s 4 do 5 zaposlenih. Opatija ima osobu koja zna taj posao, ali su mu ukinuli ured, a time i sredstva. Dubrovnik formalno ima ured jer se radio o jakoj kongresnoj destinaciji, ali ne znam ima li dovoljno zaposlenih. Ako su kongresni uredi destinacija dio navedenih pripadajućih TZ-a, smatram da turističke članarine koje su u međuvremenu porasle, moraju pokrivati i segment kongresne industrije pri HTZ-u. Postavlja se pitanje za što članovi kongresne industrije plaćaju turističku članarinu. To nije fer niti prema članovima strukovne udruge HUKPT (Hrvatska udruga profesionalaca kongresne industrije), koji su se udružili kako bi definirali status i registraciju, te članovima počeli izdavati certifikate nakon provjere znanja. Danas, kada je više nego ikada potrebno znati na što se troši turistička članarina, nema nacionalne institucije pri HTZ-u koja će organizirati štandove na burzama i sajmovima (osim IMEX-a Frankfurt i IBTM-a) te omogućiti zajednički prostor za prezentacije i networking, a ostatak kvadrature prodavati industriji, pri čemu bi destinacije participirale kao i prijašnjih godina.
Dovođenje svjetskih kongresa činilo me sretnom
Na koji način Kongresni ured Zagreba pomaže organizatorima poslovnih skupova? Koja su Vaša zaduženja unutar kongresnog ureda?
Od prvog dana do prije nekoliko godina, Kongresni ured imao je glavnu zadaću okupiti predsjednike nacionalnih udruga, pomagati savjetodavno i financijski ambasadore znanosti prigodom predkandidature i kandidature za dobivanje međunarodnih skupova, zatim po dobivanju istih pomagati u dodatnim promidžbama u svrhu pridobivanja većeg broja sudionika, te davati potpore i organizirati inspekcijske posjete gradu. Kada je kongres dobiven, organizatori su dobivali promidžbene materijale i eventualno razgled grada za predavače. Princip je bio da se dobiveni kongres prepušta kongresnoj industriji. Time smo mi odradili veliku zadaću. Posljednjih nekoliko godina i dalje pomažemo kandidature i dodatne promidžbe, ali 85 % sredstava ide na već dobivene skupove. Kada se to odnosi na skupove s područja turističke djelatnosti, onda je to ulaganje u direktnu promidžbu.
Gospodarska slika je uvelike promijenjena, znanost mora napredovati pa se održavaju međunarodni skupovi te nacionalni skupovi s međunarodnim sudjelovanjem. Ako organizatori bez naše potpore ne bi mogli održati skup, onda ih svakako treba podržati jer se to opet vraća dionicima kongresne idustrije. Kada se jednog dana gospodarstvo stabilizira, ostavit ćemo mlađoj generaciji da se taj omjer promijeni u korist kandidatura.
U svojoj najboljoj fazi održala sam nekoliko prezentacija u sklopu kandidatura koje smo dobili za Zagreb, a moje kolegice su organizirale info pult u svrhu dodatne promocije. To je puno zahtjevnije nego pisati ugovore o potpori te zahtjeve za izdavanje promo materijala i angažiranje vodiča za razgled grada. Kada ste me pitali što me zadržalo u Kongresnom uredu, to su uglavnom uspješne akcije, prezentacije, dovođenje svjetskih i europskih kongresa i uspješni rezultati. Sve me to činilo sretnom i živom. Sada mi odgovara malo smireniji tempo unatoč nedostatku mogućnosti izražavanja kreativnosti koja u načelu ne iziskuje fizički napor. Ja sam timski igrač i uvijek sam jednako tretirala svoje kolege, što vodi dobroj atmosferi.
Glasna ste zagovornica društvenih mreža i aktivna korisnica Facebooka. Kako društvene mreže mogu pomoći sudionicima kongresne industrije?
Mislim da su društvene mreže izuzetno korisne, dinamične su, svi koji ih koriste odmah dobiju naznaku da je nešto objavljeno. Općenito, internet publikacije, editoriali, mogućnost linka na promidžbene filmove, mijenjanje novosti na dnevnoj bazi... to sve je način komunikacije današnje mlađe, a i moje generacije, tko je prihvati. Tiskanje brošura i časopisa je neprimjereno jer nije u skladu s održivim razvojem, a današnja ograničenja dozvoljene težine u zrakoplovnom prijevozu navedu ljude da ostave u hotelu sav tiskani materijal.
Ponavljam, društvene mreže su najdinamičnije, možete dobiti potrebnu informaciju unutar najviše pola sata. Svaka naša asocijacija ili udruga ima svoju Facebook stranicu i članovi između sebe razmijenjuju informacije, kako javno, tako i preko messengera. Sada svaki ozbiljniji kongresni časopis ima tiskanu te digitalnu verziju na internetu. Možda bi trebalo napraviti zajednički izbor do četiri najbolja časopisa koji imaju dobar i koristan editorial, pa Zagreb prezentirati u njima – Kongresni ured kao destinaciju, hotele i dvorane kao prostore, strukovnu udrugu HUPKT te pojedinačna manja oglašavanja PCO-a i DMC-eva. Sva ostala promocija bi se trebala odvijati kroz internet i društvene mreže.
