Destinacijskim menadžmentom do uspjeha u turizmu

O destinacijskom menadžmentu na djelu i u praksi razgovarali smo s direktoricom Turističke zajednice Malog Lošinja Đurđicom Šimičić, koja je uvelike pridonijela pomacima nabolje, koordinirajući sve i svakoga ne bi li se “rodio” jedan bolji turizam. Sama skromno govori da joj je to i posao kao direktorice TZ-a. No i struka i mi znamo: kamo sreće kad bi više direktora turističkih zajednica tako mislilo i radilo.

Repozicioniranje otoka i njegove ponude – tzv. masovnog turizma u onaj više kvalitete, “otok zdravlja i vitalnosti” – počelo je prije nekoliko godina. Čija je bila inicijativa i zašto?

Kao i obično u životu, dogodilo se nekoliko nevezanih situacija u isto vrijeme – gospodin Gari Cappelli postao je gradonačelnik (saborski zastupnik, vlasnik agencije, op .a.), Jadranka hoteli krenuli su s najvećim investicijskim procesom u zadnjih 20 godina (preko 35 milijuna eura), a općenito je Lošinj bio u situaciji da mora napraviti veliku prekretnicu u turizmu.

Jeste li zadovoljni postignutim, što još treba napraviti, i koje su bile, ako ih je bilo, najveće prepreke za taj posao, što je bilo najteže?

Na mjesto direktorice TZ malog Lošinja došla sam prije četiri godine. Najteže je bilo dobiti povjerenje suradnika, partnera, koji su trebali uložiti veliki napor da bi ostvarivali današnje rezultate. Mislim da su profesionalnost, veliko povjerenje i međusobna suradnja ključni u napretku destinacije. Kada suradnici i partneri shvate da imamo dobru koncepciju, da imamo viziju razvoja projekata, da znamo koji je sljedeći korak, da se u trenutku kada imaju problem u poslovanju mogu javiti nama (TZ) i da ćemo učiniti sve da probleme riješimo, onda postaje kvalitetan i stabilan partnerski odnos. Jako je važno sve realne probleme predvidjeti unaprijed i planirati njihovo rješavanje, a vrlo je negativno kada se odustane od određenog projekta jer se nismo usuglasili ili dobro razumjeli; zapravo – nismo dovoljno komunicirali.

Radimo u okruženju profesionalaca i tako se moramo odnositi prema poslu – poštivati dogovore, poštivati rokove i kvalitetno planirati financijska sredstva. Naravno, doza lokalnog patriotizma je uvijek dobrodošla, mislim da su emocije jako važne u životu, pa tako i u poslu. Destinacijski menadžment je sva sinergija i zajednički projekti koje ostvarujemo. Bitno je da radimo s pozitivnim razmišljanjima i da razvojne projekte usmjeravamo na način da nema gubitnika. Stoga, zadovoljna sam postignutim, napravili smo mnogo, uložili jako puno energije, znanja, vremena, ali Lošinj može još više. Volim reći da je naš arhipelag prepun bisera i još neispričanih priča. Zato ne gubim ni trenutak vremena; zajedno s Gradom osmišljavamo na koji način poboljšati uvjete života i nas koji živimo na Lošinju i naših gostiju.

Kako sada stoji suradnja javnog (Grad, općine, TZ) i privatnog sektora – tko se prvi “združio”, a tko se još nije udružio, a mogao bi?

Suradnja TZ i Grada na zavidnoj je razini, komuniciramo svakodnevno, sugeriramo na pogreške, ispravljamo nedostatke. Imamo sreću što je gradonačelnik Grada Malog Lošinja, Cappelli – i turistički djelatnik, zbog čega često nije potrebno naglašavati zašto je bitno odmah reagirati, otkloniti nepravilnosti i zašto nam je mišljenje gosta toliko važno. Protok informacija je jako bitan, da Grad zna mišljenje gostiju o destinaciji, te se korigiraju i ispravljaju reklamacije, a unaprjeđuju aktivnosti u poslovima koje gosti hvale.

Suradnja s komunalnim poduzećem vrlo je kompleksna jer mi reagiramo i na najmanju nepravilnost, a teško je ogroman teren arhipelaga držati u svakom trenutku na visokoj razini čistoće; ipak, mislim da je to standard i da upravo tako treba biti, besprijekorno čisto. Kvalitetno surađujemo s Lošinjskim muzejom na razvoju kulturnog turizma. S našim hotelijerima, kampovima, agencijama, iznajmljivačima, ugostiteljima, proizvođačima suvenira – komuniciramo kontinuirano, osjeti se napredak i zajednički cilj da imamo što bolje turističke rezultate. Nedovoljno partnerstvo je s organizatorima izleta, trgovcima; premalo su napredovali, tu još imamo puno prostora za razvoj.

Može li se usporediti Lošinj, primjerice, 1989. godine, 2000. i 2010.? Što je danas bolje, odnosno ima li nečega što je lošije u odnosu na prije?

Lošinj nikada nije bio povoljna destinacija. Oduvijek je bio na glasu kao “skuplji otok”. Bilo je više razloga u povijesti za takvu reputaciju. Lošinj 1989. bio je otok koji je u hotelu u kojem sam radila od 1. 5. do 1. 10. bio u potpunosti popunjen, imao je tu i tamo pokoju sobu slobodnu na jednu noć. Lošinj 2000. bio je u fazi lagane stagnacije, iščekivala su se ulaganja u smještajne kapacitete i razvoj ponude. Lošinj 2010. je arhipelag koji ima dobar odnos cijene i kvalitete. Smatram da napreduje, a posebno me raduje što to vide gosti koji nas posjećuju, jer zadovoljan gost je najbolji dokaz dobro obavljenog posla, iskren je i nagrađuje samo one destinacije koje opravdaju njihovo povjerenje.

Kako je nastao cjelogodišnji projekt “Miomirisi i okusi otoka Lošinja”, pa i “Miomirisni festivali”? Tko je idejni tvorac?

Idejni tvorac je Sandra Nikolich, vlasnica Miomirisnog otočnog vrta. Kada sam došla u TZ, sjećam se da je došla k meni i zamolila za pomoć. Krenuli smo zajedno u razradu ideje i pomogli smo joj da jednu malu ideju u jednom malom vrtu zajedno s TZ i Gradom pretvori u prepoznatljiv brend Lošinja. Važno je u našem poslu imati razumijevanje za pojedince koji imaju sjajne ideje, ali im treba inicijalna pomoć da bi se poslovno izgradili. Takvi me uspjesi naših sugrađana posebno vesele – jer imaju želju, snagu i ideju.

Kada biste turistički usporedili Lošinj s drugim otocima sličnim po veličini i nastanjenosti, što biste mogli reći – kakve su razlike među njima, koje su prednosti, nedostaci…?

Po veličini i nastanjenosti Lošinj je jedan od najvećih otoka Jadrana. Mali Lošinj je najveći grad na hrvatskim otocima, što je svakako prednost pri razvoju. Razlikujemo se u mnogim aspektima, koje volim i naglasiti: stoljetna borova šuma, dupini u arhipelagu, bogatstvo faune, 1.200 vrsta biljaka, blaga mediteranska klima, odličan zrak, povijesna tradicija s projektom “Lošinjskim jedrima oko svijeta”, antički grad Osor, Apoksiomen, pješčani otok Susak, otok dugovječnosti Ilovik, prekrasne Unije, Punta križa prepuna bioraznolikosti, 2.600 sunčanih sati godišnje. Prednost i nedostatak je dolazak trajektom – prednost jer nas to ipak čini otokom, a nedostatak je ta manja nedostupnost, koja je pak nama koji tu živimo normalna.

Ove godine obilježavate 125 godina zdravstvenog turizma na Lošinju. Što ste pripremili?

Osim toga, ovu godinu obilježavamo i kao godinu mora, domaćini smo Svjetskog prvenstva u podvodnom ribolovu u rujnu. Izdali smo prospekt (kažu – prvi u Hrvatskoj) o prirodnim ljekovitim činiteljima Lošinja, upoznajemo goste s kvalitetom našeg mora; obožavam činjenicu da na Lošinju uživamo prirodnu aromaterapiju – udišemo aerosoli iz mora i eterična ulja naših biljaka – spoj jedinstven samo za Lošinj. U miomirisnom kalendaru naglašavamo pojedine biljke našeg podneblja, tako da sada intenzivno koristimo koromač, koprivu i kadulju. Volite li lošinjski čaj? Jako je ukusan i zdrav, čini život kvalitetnijim. Lošinj je antistres destinacija, jer je zrak blag i prve je kvalitete. Lošinj je zdrava destinacija, a u trendu je živjeti zdravo.

Općenito, koje su novosti ove godine u ponudi? Je li repozicioniranje promijenilo strukturu gostiju i pridonijelo boljem životnom standardu otočana većim prihodima od turizma?

Ove smo godine ulagali u smještajne kapacitete, infrastrukturu, uređenje parkinga, plaža i slično. Lani otvoren Hotel Vespera ušao je u lanac obiteljskih hotela. Krenuli smo s projektom “Lošinjskim jedrima oko svijeta” i pričamo o slavnom dobu lošinjske povijesti, uprizorujući sekvence iz života kapetana, osmislili smo tematske hotele (po nazivima kapetana, jedrenjaka, brodovlasnika), obogatili gastronomiju.

Iz godine u godinu osmišljavamo tematske manifestacije; tako i ove godine organiziramo Dane Ambroza Haračića, Apoksiomena, Spiridona Gopčevića (Arhipelag najzvjezdanijeg neba), Mirise otočne janjetine, Josipa Kašmana, Feštu lošinjske kuhinje, Osorske glazbene večeri, te ostalih 250 manifestacija. Pokrenuli smo niz edukacija pod nazivom Izvrsnost u turizmu – kako biti drugačiji i napraviti razliku na tržištu, sufinanciramo učenje stranih jezika, škole kuhanja, poklonili smo 700 sadnica smokava iznajmljivačima. Postali smo pridružena članica UNWTO-a, na što smo posebno ponosni.

Nadamo se da ćemo ponoviti prošlogodišnje rezultate. Očekivanja od turističke potrošnje su realna – u recesiji smo i gosti izuzetno paze na koji način troše. Zato je na nama da kvalitetom i realnom cijenom uspijemo zadovoljiti potrebe gosta. Repozicioniranje je promijenilo strukturu gostiju; zato imamo odgovornost repozicionirati i destinaciju, što je financijski jako zahtjevan proces. Mislim da repozicioniranje nije pridonijelo boljem standardu otočana, jer još traje, ali cilj je da se na otoku može dobro živjeti.

Tko je Đurđica Šimičić i kako se borite za Lošinj?

Đurđica Šimičić je direktorica Turističke zajednice Grada Malog Lošinja od 2006., pozitivna, profesionalna, dio tima. Smatram da veliki niz nagrada, uspjeha i novih izazova možemo ostvariti samo u sinergiji, umrežavanju znanja, informacija i pozitivnom odnosu prema sebi samome, pa onda i partnerima. Osmijeh otvara, kažu, sva vrata, a meni je uvijek na licu – to je moja ulaznica koja je otvorila mnoga vrata.

Volim posao koji radim i radim ga sa zadovoljstvom, volim izazove, inovativnost i kompleksnost i, naravno, ljude. Nema veće sreće nego nakon dobro obavljenog posla dati ruku kolegama i reći hvala.