Croatia Airlines na ITB-u predstavila nove međunarodne linije i ljetni red letenja
Kristina Mlinarić, pilotkinja Croatia Airlinesa, uspješno je položila kapetanski ispit i tako postala jedina žena pilot s tom titulom u Hrvatskoj i regiji. Uspješni kapetanski check obavila je 7. srpnja upravljajući zrakoplovom Dash 8-Q400 na letu OU436/437 Zagreb-Munchen–Zagreb. Kristina Mlinarić kapetanske je epolete dobila dvanaest godina nakon zaposlenja u Croatia Airlinesu, tijekom kojih je radila kao kopilot zrakoplova Airbus i u zraku provela više od 6000 sati. Sredinom veljače počela je obuku za kapetana zrakoplova Dash 8-Q400 te je nakon teorijskog školovanja, provjera na simulatoru i tzv. linijskih letova, ušla u povijest hrvatskoga civilnog zrakoplovstva.
Kako i kada je započela Vaša ljubav prema zrakoplovima i letenju?
Ljubav prema avijaciji počela je još u osnovnoj školi, negdje u 6. razredu. Kako sam uvijek živjela vrlo blizu zračne luke, tako sam od malena gledala avione kako polijeću i slijeću. Rodila se ljubav za koju nemam neki specifičan razlog i posebno objašnjenje, ali tako je krenulo. To je bio moj osobni interes, koji nikada nije bio vezan uz obiteljsku tradiciju, jer nitko u obitelji nikada nije bio vezan uz avijaciju.
Pohađali ste Zrakoplovno tehničku školu Rudolfa Perešina za smjer zrakoplovnog prometnika, a potom upisali Fakultet prometnih znanosti, smjer aeronautike za civilnog pilota. Jeste li i tijekom školovanja bili među rijetkim ženama?
U vrijeme kada sam upisivala fakultet, u tih prvih 8-9 generacija civilnih pilota, moj smjer je upisalo 15 ljudi, ta brojka je do početka predavanja narasla i na 20, a od toga smo bile čak tri cure. Kažem „čak tri“ jer je to statistički dosta dobar omjer. Iako se možda tako ne čini, ali svake godine školovanje za pilota završe jedna ili dvije cure. Od kolegica koje su se upisale sa mnom, jedna je napustila fakultet na 2. godini i upisala Naval Academy u Annapolisu te se tako više vezala uz mornaricu, a druga je neko vrijeme imala privatnu tvrtku i bavila se charter letovima, no, koliko sam čula više ne radi u avijaciji. U Croatia Airlinesu trenutno imam dvije kolegice i obje su, kao što sam i ja bila, kopiloti zrakoplova Airbus319/320.
Razlika između kapetana i kopilota je u odgovornosti
U Croatia Airlinesu radite već 12 godina. Kako je tekao Vaš profesionalni razvoj? Koja je razlika između uloge kapetana i kopilota, u kojoj ste se već našli mnogo puta?
Nakon završetka fakulteta u mojoj struci nije bilo posla, u Croatia Airlinesu se flota nije širila. To je kod nas, nažalost standardna priča nakon fakulteta - radi se svašta dok se ne nađe posao u struci, uz malo sreće. U Croatiji Airlinesu zaposlila sam se u prosincu 2004. godine. Karijera je započela školovanjem na zemlji, što podrazumijeva predavanja vezana uz procedure, sisteme, performanse zrakoplova, općenito svu teoriju vezanu uz operaciju tog tipa zrakoplova na kojem sam se školovala (Airbus 319/320). Nakon što je završio teorijski dio, otišla sam u Bremen na dva i pol mjeseca na školovanje, gdje sam uz dodatan rad na teoriji učila i na simulatoru. Sredinom 2005. krenula sam letjeti na linijama s instruktorima. Takva je praksa dok stručnjaci i kompanija ne procijene da ste sposobni samostalno, uz kapetana, upravljati zrakoplovom. Razlike između kapetana i kopilota na letu od točke A do točke B nema. Na jednoj rotaciji, primjerice Zagreb-Munchen-Zagreb, kapetan i kopilot se dogovore tko će na kojoj ruti preuzeti posao. Tako u jednom smjeru kapetan pilotira, a kopilot komunicira s kontrolom leta i vodi plan leta, dok je na povratku obratno. Nije da kopilot nikad ne leti, ali kapetan ima puno veću odgovornost. Kapetan potpisuje svu papirologiju vezanu uz let, donosi odluke u ključnim situacijama, kao što je, primjerice, odluka o tome da se negdje hitno sleti ako je putniku potrebna hitna medicinska pomoć.
Kako izgleda radni dan pilota, koliko sati letite u prosjeku?
Trenutno sam kapetanica na Dashu 8-Q400, gdje je malo složenije letjeti nego na Airbusu jer su kraći letovi (Munchen, Beč, Kopenhagen) pa maksimalno radno vrijeme može biti do 12h. Radno vrijeme uključuje sat vremena prije starta motora, tada zapravo počinje naša dužnost, a završava gašenjem motora poslije zadnjeg leta. Nekad radimo samo dva leta, npr. Zagreb-Munchen-Zagreb, a nekad ih radimo pet, primjerice Zagreb-Split- Zurich-Split-Beč-Split pa radni dan završite u hotelu u Splitu. Raspored nikada nije fiksan i ne znamo ga puno unaprijed. Plan letenja dobijemo otprilike 15-og u mjesecu za sljedeći mjesec. On je tada i dalje podložan promjenama – unutar radnih dana se raspored može mijenjati. Ne radim uvijek iz Zagreba, u sezoni se najčešće radi iz Splita, Dubrovnika, Pule i drugih turističkih destinacija.
U srpnju ove godine uspješno ste položili kapetanski ispit i tako postali trenutno jedina žena pilot s tom titulom u Hrvatskoj i regiji. Koliko su trajale pripreme za taj ispit i što Vama osobno znači ova titula?
Čim krenete raditi kao kopilot, već počinje priprema za kapetana. Nijedna kompanija neće na to mjesto zaposliti osobu koja nije materijal za kapetana. Ljudi odlaze u mirovine i netko mora preuzeti njihov posao pa je fluktuacija konstantna. Naravno da nema garancije da ćete postati kapetan, ali od samog početka karijere postoji priprema. Takve odluke o karijeri, kao što je polaganje ispita za kapetana, dolaze kroz životno iskustvo. Tek učeči od instruktora i u radu s kolegama kapetanima, možete u sebi slagati kockice i donositi odluke. U mom slučaju se radilo i o polaganju na novom tipu aviona, pa je bilo dodatnog gradiva koje sam morala usavršiti. Naime, nisu isti sustavi i drugačije su procedure, a što se tiče samog pilotiranja, to su samo nijanse. Najbolja priprema za ovaj ispit zapravo je iskustvo. Sama sam odabrala karijeru koju volim i koja me veseli, a iskreno sam začuđena koliko je zanimanja javnosti izazvalo moje polaganje kapetanskog ispita. Nisam očekivala da će to biti tako velika vijest, jer meni je to svakodnevnica i uobičajen posao.
Radna okolina bez predrasuda prema ženama
Koliko ima žena u ovoj profesiji u Hrvatskoj i je li ženama teže iskazati se i napredovati, imate li podršku svojih muških kolega?
Što se tiče civilnih pilota, u Croatia Airlinesu zasad smo nas tri žene, no vjerujem da ih ima i u ratnom zrakoplovstvu. Dvije kolegice su kopilotice, a jedna je otišla raditi u inozemstvo. Ima nas svega nekoliko, ali ako uzmete u obzir da ukupno ima 120 pilota, onda 3 žene nisu loš omjer. Nikada tijekom školovanja niti kasnije u karijeri nisam osjetila da se moram dodatno dokazivati zato što sam žena. Radiš onako kako misliš da je najbolje i trudiš se napraviti najbolje. Nikada nisam od kolega niti instruktora doživjela predrasude. Jedina razlika između muškaraca i žena je što općenito imaju drugačije „spike“, pa se možda kada si u manjini, moraš prilagoditi „njihovim spikama“, ali mislim da je tako uvijek kada se radi s ljudima. Kokpit je vrlo malen prostor i moraš se prilagoditi kolegi s kojim provodiš vrijeme, a to vrijedi za obje strane. Vjerujem da je tako u svakoj struci gdje ljudi rade zajedno.
Smatrate li svoj posao opasnim? Što zbog opasnosti od nesreće, što zbog toga što su avioni često i mete terorističkih napada.
Smatram da, ako neki posao smatrate opasnim, onda ga nećete ni raditi. Nema tu vremena za razmišljanje o opasnosti. Radim nešto što volim i što sam sama odabrala. Statistički je dokazano da su prometne nesreće puno češće od onih zrakoplovnih. Možda je strašnije što u jednoj zrakoplovnoj nesreći ipak pogine više ljudi nego u automobilskoj, slažem se, ali ipak su puno rjeđe. Ako bi čovjek razmišljao o strahu od nesreće, onda ne bismo ni na cestu izlazili. Što se tiče terorizma, mislim da smo mi prilično sigurna zemlja, a u kokpitu imamo blindirana vrata kroz koja ne može ući nitko osim onih koje pustimo kad ih vidimo na kameri na ulazu, tako da se osjećam prilično sigurno. A sigurnost počinje već na zemlji, dakle u zračnim lukama u kojima se obavljaju velike sigurnosne provjere, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, i zbog toga je gotovo nemoguće unijeti nešto nedopušteno u zrakoplov. No, o takvim stvarima usitinu ne razmišljam.
Osim što ste kapetanica civilnog zrakoplova, supruga ste i majka. Kako usklađujete obitelj i karijeru koja uključuje neobičnu satnicu i česta putovanja?
Moram priznati, prilično teško. Imam muža i sina, koji još nije navršio 4 godine. Kad sam bila na školovanju u Kanadi, suprug je uzeo godišnji odmor kako bi čuvao sina. Smjene od 3-4 dana, koje sada imam u turističkoj sezoni, naprave od privatnog života svojevrsni kreativni kaos. Suprug, nažalost, isto radi u smjenama pa i s te strane moramo kombinirati i usklađivati rasporede. U pomoć oko kuhanja i čuvanja uskaču baka i teta. Za sada se snalazimo, a vidjet ćemo kako će to utjecati na razvoj i odgoj djeteta. Teško nam je i organizirati i godišnji odmor, a kada to uspijemo tada je muž na godišnjem, a ja sam mama. Sinu nedostajem tijekom godine pa kada sam s njim, moram mu se u potpunosti posvetiti. On za sada nije pokazao posebno zanimanje za moj posao niti je svjestan da mu je mama kapetanica zrakoplova, ali mislim da je još uvijek premalen za to.
