Konferencija o budućnosti i trendovima u svijetu putovanja
Dr. Peter E. Tarlow direktor je agencije Tourism&More i ugledni američki stručnjak specijaliziran za područje sigurnosti u turizmu, utjecaj kriminala i terorizma na turističku industriju i upravljanje rizicima u turističkom i kongresnom sektoru. Za američku saveznu agenciju „US National Park Service“ koja upravlja sa svih 59 nacionalnih parkova u SAD-u i još 350 sličnih lokacija, vodio je poseban projekt sigurnosti. Održava predavanja diljem svijeta, surađuje s nizom američkih i međunarodnih organizacija, ustanova i udruženja, suizdavač je posebnog izdanja "Rat, terorizam i turizam" iz 1999. godine, a 2002. izdao je „Vodič za sigurnost i upravljanje rizicima na masovnim događanjima“. Među većim projektima na kojima je sudjelovao ističu se osiguranje Zimskih olimpijskih igara u Salt Lake Cityju 2002., osiguranje SP-a u nogometu koje je ove godine održano u Brazilu, kao i sigurnosne pripreme za Ljetne OI koje će Rio de Janeiro ugostiti 2016. godine.
Dr. Tarlow dao je PoslovnomTurizmu ekskluzivni intervju o sigurnosnom stanju i aktualnim rizicima u globalnom turizmu na izmaku 2014. godine.
Poslovni turizam sve je važniji segment turizma i svjetskoga gospodarstva. Kao čovjek od struke koji neprestano putuje, možete li reći koje su danas najpopularnije destinacije na svijetu?
Odgovor na to pitanje ovisi o definiciji popularnosti. Primjerice, ako gledamo samo gole brojeve, onda je svjetski broj 1 svakako Francuska. No, popularnost mogu određivati i neki drugi čimbenici, kao što su npr. prijeđena udaljenost, potrošen novac, itd. Tu smo, dakle, suočeni sa statističkim problemom koji najprije moramo riješiti. Iako je, primjerice, Pariz vodeće svjetsko odredište prema broju posjetitelja, najpopularniji grad na svijetu u industriji poslovnih skupova ipak je Las Vegas.
Znade li se možda koja je ukupna financijska vrijednost ovog globalnog biznisa?
Ta se vrijednost može izmjeriti prema čitavom nizu kriterija – prema doprinosu kvaliteti življenja, prema broju novootvorenih radnih mjesta u lokalnom ili nacionalnom gospodarstvu, prema izravnoj i neizravnoj zaradi, ali i prema „joie de vivre“ – osjećaju životne radosti i uživanja u životu. Procjenjuje se da turizam generira između 3 i 9 bilijuna USD, no ti su podaci vrlo nepouzdani i ovise o tome koje dijelove te industrije uključujemo u taj miks.
Kriminal i terorizam najveće prijetnje
Koje su najveće sigurnosne prijetnje ovoj specifičnoj vrsti turizma? Što je to što kongresni i poslovni turizam najviše razlikuje od ostalih oblika turizma?
Govorimo li samo o poslovnom turizmu, onda su najveće prijetnje svakako kriminal i terorizam. Poslovni turizam ponajviše živi na svojoj reputaciji i sigurnost je jedan od glavnih kriterija organizatora skupova za odabir destinacije, što znači da industriji šteti sve što tu reputaciju uništi.
Na što se sve odnosi upravljanje rizicima kad su posrijedi poslovni sastanci i skupovi? O kojim sve elementima organizatori skupova moraju razmišljati kako bi ih osigurali?
Poslovni skupovi mješavina su poslovnog turizma i turizma užitka (eng. „pleasure tourism“, op. a.). To znači da menadžeri za upravljanje rizicima kod planiranja skupova moraju baratati širokim i općim rasponom znanja. Pritom svakako u obzir moraju uzeti i kriminal i terorizam, iako to nikako nije dovoljno.
Ako ćemo se incidentom prvi put baviti tek onda kada se on i dogodi, tada možemo biti gotovo sigurni da ćemo u komunikaciji s medijima doživjeti pravu noćnu moru!
Menadžeri za upravljanje rizicima moraju razmišljati o apsolutno svemu – od ventilacije zraka i bolesti koje se prenose zrakom, preko sigurnosti i zdravstvene ispravnosti hrane sve do problema s napajanjem električnom energijom ili kvara klimatizacije. Organizatori skupova u obzir moraju uzeti i vremenske uvjete, moguću potrebu za evakuacijom, a kod masovnijih skupova čak i korištenje medicinske službe u slučaju sigurnosnog incidenta i krize.
Kako pomiriti potrebu za visokom razinom sigurnosti nekih skupova i istodobnom željom posjetitelja za komforom i opuštenošću?
Što je viša razina sigurnosti, to je često veća i razina komfora. Glavno pitanje nije brojnost sigurnosnog osoblja, nego kvaliteta njihove uvježbanosti. U turizmu nije dovoljna samo sigurnosna ili policijska obučenost. Štoviše, ti profesionalci trebaju specifičnu uvježbanost prilagođenu sigurnosti u turizmu. Kod nas u Sjedinjenim Američkim Državama ta se vrsta edukacije naziva TOPPs, što je akronim za „Tourism Oriented Policing and Protection Services“ (u slobodnom prijevodu: Policijske i sigurnosne službe orijentirane na turizam – PSSOT, op. a.).
Je li u kontekstu ostvarivanja sigurnosti, od poslovnih ljudi prirodno i logično očekivati veće strpljenje i razumijevanje, ili bi i njih sigurnosno osoblje trebalo tretirati onako kako tretira i “obične” turiste?
Bez obzira tko putuje i tko je kakav turist, u igru svakako ulaze i određeni sociološki čimbenici. Primjerice, mnogi ljudi koji putuju pate od dezorijentacije po imenu “anomija“. Mnogi tijekom putovanja svjesno ili nesvjesno smanjuju razinu svojih kočnica upuštajući se u stvari i događaje koje kod kuće inače ne bi činili. U konačnici – edukacija i emocije dvije su vrlo različite i razdvojene sfere ljudskih bića, i mi ih ne bismo smjeli ispreplitati.
Najbolja je sigurnost aktivna, ali i nevidljiva
Masovniji skupovi kao što su sajmovi, sportska natjecanja ili kongresi okupljaju stotine pa i tisuće ljudi iz svih krajeva svijeta na ograničenom prostoru jedne lokacije. Koliko je teško brinuti o svima njima i upravljati takvom masom u slučaju nužde?
Razumljivo – što je skup veći, to su poslovi sigurnosti zahtjevniji i teži. Masovni skupovi mogu se suočiti s pucnjavom u masi, s pojavom zarazne bolesti i čitavim nizom drugih problema. Da stvar bude još složenija, tu su i mediji koji rijetko dolaze na manje skupove, ali zato redovito prate veće događaje, što automatski privlači i zlonamjerne pojedince ili skupine kojima je cilj ozlijediti druge. Riječ je, dakle, o dvosjeklom maču. Medijsko praćenje znači da je javnost tada svjesna svake manjkavosti u organizaciji tih događanja te da nazočnost medija može poput magneta dozvati zlonamjerne, nemarne akte pojedinaca ili skupina.
Aktivno ste, kao poseban savjetnik i koordinator za sigurnost, sudjelovali u organizaciji najvećih svjetskih sportskih priredbi, kao što su ZOI u Salt Lake Cityju 2002. i SP u nogometu u Brazilu 2014., pripremajući agente FBI-ja, odnosno brazilsku policiju. Što je najvažnije za sigurnost tih megaskupova koje prati čitav svijet?
Takvi globalni skupovi zahtijevaju iznimnu koordinaciju, dobru uvježbanost i obilje praktičnih vježbi. Baš kao što olimpijac treba mnogo vježbati želi li osvojiti medalju, jednako tako i sigurnosno osoblje mora zamisliti sve moguće problematične scenarije, razviti rješenja za njih te se zatim intenzivno uvježbavati kako bi njihov odgovor praktički bio doveden na razinu automatizma.
Biste li sigurnost svrstali među jedan od pet ključnih faktora za uspjeh jednog velikog kongresa ili konferencije? Ili sigurnost možda ipak nije tako bitna?
Bez sigurnosti su svaka konferencija i svaki skup osuđeni na propast. Najbolja je ona sigurnost koja je aktivna, ali istodobno i nevidljiva. Dođe li tijekom održavanja skupa do sigurnosnog incidenta, posljedice mogu biti katastrofalne.
Kina postaje jedan od najvećih turističkih „izvoznika“
Koja vrsta sigurnosnog incidenta najdulje obilježava neki skup ili lokaciju kao nesigurnu? I kako takve incidente, jednom kad se dogode, predstaviti u komunikaciji s javnošću?
Svaki pojedini događaj i skup imaju vlastitu dinamiku i vlastiti niz problema. Posao je menadžmenta koji upravlja rizicima znati koji su sve problemi i rizici svojstveni za pojedini skup. Odnosi s javnošću dio su upravljanja rizicima, što znači da svi protokoli za komunikaciju s javnošću moraju biti utvrđeni i uvježbavani prije početka svakog pojedinog skupa. Ako ćemo se incidentom prvi put baviti tek onda kada se on i dogodi, tada možemo biti gotovo sigurni da ćemo u komunikaciji s medijima doživjeti pravu noćnu moru!
Što bi bio vaš glavni i osnovni savjet svim organizatorima i planerima poslovnih skupova?
Ne pokušavajte raditi ono što ne znate. Angažirajte osobu izvana koja može, i zna, postaviti teška pitanja te razviti protokole za upravljanje rizicima koji štite ljude, a istodobno su blagonakloni prema vašem proračunu.
Na samom kraju razgovora, ali i čitave godine, možete li ukratko ocijeniti sigurnosno stanje u svijetu krajem 2014. godine?
Turistička industrija ovu godinu završava s nizom izazova. Oni prvenstveno uključuju: prijetnje pandemijama bolesti poput ebole, što kao posljedicu ima zatvaranje granica i strah od letova zrakoplovima, prijetnju islamskog terorizma i možebitne eksplozije „prljave bombe“, zbog čega je sigurnost turista u Europi ugroženija nego prije, te gospodarske turbulencije – opet ponajviše u Europi - uslijed velike nezaposlenosti i moguće deflacije.
A što u pogledu utjecaja sigurnosti na turistički sektor očekujete od nadolazeće 2015. godine?
Iako je budućnost nemoguće predvidjeti, mogu vam ponuditi nagađanja upućenog stručnjaka. Prije svega – svijet može očekivati još veću nestabilnost, možda čak i napade na izvore hrane i vode. Jaz između poduzetničkih nacija i nacija koje su već visoko regulirane dodatno će se produbiti. Europsko će se gospodarstvo nastaviti mučiti, što će utjecati na broj europskih turista. Čak i sa smanjenom stopom rasta, Kina će postati jedan od najvećih turističkih „izvoznika“. Nadalje, možemo očekivati i nove pandemije koje će opet utjecati na želju ljudi za putovanjem. Pitanje razine korisničkih usluga doći će do još većeg izražaja, pri čemu će javnost zahtijevati još kvalitetniju uslugu. A glede turističkoga oglašavanja, temeljni oblici postat će Internet i društvene mreže.
Razgovarao: Antun Krešimir Buterin
