Prije mnogo milijuna godina tlo Hrvatske prekrivalo je Panonsko more. Posljednji ostaci toga mora danas su u susjednoj Mađarskoj - Blatno jezero.
Na temelju nađenih tragova rimskih vodovodnih cijevi, kamenih temelja, rimske opeke, staklenih uporabnih predmeta, rimskoga novca i ostalih predmeta možemo zaključiti da se upravo na mjestu povijesne jezgre Bjelovara nalazilo manje rimsko naselje, mjenjačnica konja, postaja za održavanje cesta ili vojni logor.
Razvijena rimska cestovna mreža pomogla je krajem 6. stoljeća doseljavanju Slavena u ove krajeve. Pridošli podižu gradišta oko Dominkovice, Starih i Novih Pavljana, Narte, Nevinca, Severina, Grginca, Gudovca i drugdje, uglavnom na ostacima rimskih naselja.
Iz srednjega vijeka sačuvani su pećnjaci pronađeni u okolici Bjelovara.
Krajem 14. i početkom 15. stoljeća u ovom već gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemoćki i crkveni posjedi. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači.
U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara koji se prvi put spominje u zasad nepouzdanom zapisu iz 1413. godine.
Nadiranjem Turaka u 15. i 16. stoljeću ovaj kraj postaje "ničija zemlja" te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Trucima.
Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija.
Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - današnji Bjelovar. Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1756. godine na temelju odluke carice Marije Terezije.
Grad se brzo razvija, spreman dočekuje ukidanje Vojne krajine 1871. godine i njezino sjedinjenje s građanskom Hrvatskom. Bjelovar postaje sjedište županije, a nakon njezinoga spajanja s Križevačkom županijom postaje središte bjelovarsko-križevačke županije. Ban Ivan Mažuranić u ime Sabora je 1874. proglasio Bjelovar slobodnim kraljevskim gradom.
Željeznička pruga Bjelovar - Križevci otvorena je 1894., pruga Bjelovar - Kloštar Podravski 1900. te pruga do Garešnice i Grubišnog Polja 1913. godine. Grad je imao najveći porast stanovništva od 1880. do 1900. godine.
Gradski muzej osnovan je 1949. godine. U početku je zbirku sakupljao učitelj Rade Kovač, a Ivan Barešić je najviše pridonio razvoju muzeja. Nakon II. svjetskog rata, Bjelovar je postao sjedište Zajednice općina u koju su pripale općine: Bjelovar, Čazma, Garešnica, Grubišno Polje, Daruvar, Koprivnica, Križevci, Đurđevac, Virovitica i Pakrac. Izgrađen je niz industrijskih pogona prehrambeno-poljoprivredne ("Koestlin", "5. maj", "Sirela" i dr.), šumarsko-drvne (Šumsko gospodarstvo "Mojica Birta", DI "Česma") i metaloprerađivačke industrije ("Tomo Vinković", TAD, "Tehnika"). Rukometni klub "Partizan" Bjelovar osvajao je naslove državnog prvaka devet puta te naslov Prvaka Europe u sezoni 1971./'72.
bjelovar.hr