Područje Vukovara oduvijek je bilo sjecište putova, mjesto dodira različitih kultura, ali i poprište ratova. Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuitetu putem brojnih arheoloških lokaliteta.
Za ovaj kraj posebno je značajna Vučedolska kultura koja je dobila ime po lokalitetu Vučedol, pet kilometara nizvodno na Dunavu. Sustavnim istraživanjem otkrivene su karakteristične kuće (megaron), radionice za preradu bakra i prekrasna keramika s bijelim stiliziranim ukrasima na crnoj podlozi. Vučedolska golubica, pronađena 1938. godine, postala je simbol grada, a jednako veliko značenje ima i Vučedolski Orion koji se smatra najstarijim europskim kalendarom.
U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje.
Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja kao granicu (limese) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju značajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapređivanje gospodarstva, isušivane su močvare i zasađeni prvi vinogradi.
Nakon propasti Rimskog carstva velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeća nadalje dovela je do velikih promjena. Međuriječje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa moćnih država toga vremena. U to vrijeme se ovdje naseljavaju Hrvati.
U sačuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. st. kao Volko, Walk, Wolkow, odnosno hrvatski Vukovo. Od 14. st. sve se više upotrebljava pomađareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju.
Među prvim gradovima u hrvatskim zemljama već 1231.godine Poveljom hercega Kolomana Vukovar dobiva status slobodnog kraljevskog grada. U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije koja se protezala između Dunava i Save. Stanovnici Vukova prema tim su povlasticama sami birali starješinu naselja, raspolagali svojom imovinom, održavali sajmove i uživali druge povlastice.
Nakon turske vladavine (1526.-1687.) gotovo cijelo vukovarsko područje kupuju njemački grofovi Eltz te će kroz dva naredna stoljeća utjecati na gospodarski i kulturni razvoj ovog kraja. Tada se uz većinsko hrvatskog stanovništvo naseljavaju i druge narodnosti (Nijemci, Mađari, Židovi, Rusini, Slovaci i Ukrajinci). Tako ovo hrvatsko područje postaje višenacionalno. Vukovar je od 1745. godine sjedište velike Srijemske županije.
U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i administrativnom pogledu Vukovar se razvio u prosvjetno, kulturno i zdravstveno središte. Već od 1730. godine Vukovar ima razvijeno pučko školstvo. Iz franjevačke škole razvila se pučka škola u Starom Vukovaru. Novi Vukovar ima svoju školu. Djelovale su i konfesionalne škole za djecu pravoslavne i židovske vjere, te škole na njemačkom i mađarskom jeziku. Šegrtska škola osnovana je 1886. godine, a gimnazija 1891. Tiskara je proradila 1867. godine kada su izašle i prve vukovarske novine na njemačkom jeziku -Der Syrmier Bote.
Nakon II. svjetskog rata Vukovar se razvio u moćno središte tekstilne i prehrambene industrije postajući jedan od najrazvijenijih gradova bivše Jugoslavije.
Dominantan stilski sloj povijesnog Vukovara zasigurno je zaokružena barokna cjelina s brojnim arhitektonskim spomenicima iznimno velike likovne i ambijentalne vrijednosti.
Vukovarsko područje oduvijek je bilo prostorom kontinuiranog slijeda kulturnih događanja, na kojem su se tijekom dugih stoljeća dodirivala dva različita svjetonazora -, srednjoeuropski, zapadni, i balkanski, istočni.
Početak oružanog napada na područje Vukovara zbio se 02. svibnja 1991. godine kada je u Borovu Selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Napad na Vukovar započeo je 24. kolovoza 1991. godine i od tada je grad tri mjeseca bio u potpunom okruženju. Dana 18. studenoga 1991. grad je vojno okupiran. Nesrpsko stanovništvo (oko 22.000 ljudi) protjerano je iz grada, a više od 6.000 Vukovaraca odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja,a mnogi se nisu vratili. Grad je 1991. razoren. Pristup obnovi polazio je od stajališta da gradu treba vratiti najmarkantnije točke, stare trgove i ulice, kojima će rekonstruirane barokne vizure grad na Dunavu ponovno ocrtati kao dio zapadnoeuropskog kulturnog kruga.
Godine 1997. započeo je proces mirne reintegracije. Gradska uprava ostvarila je uvjete za povratak institucija i prognanika i od tada Grad svakim danom sve više dobiva svoj nekadašnji identitet.
Vukovar je simbol otpora, nepobjedivosti i opstojnosti, ujedno i simbol mira, kojemu hrabrost, požrtvovnost i veličina žrtve njegovih branitelja daju uzvišeno mjesto u stvaranju samostalne Republike Hrvatske.
turizamvukovar.hr