Oliver Kesar: Međunarodni skupovi grade imidž i prepoznatljivost osoba, organizacija i cijele zemlje
U samom centru Zagreba nedavno se otvorio Salon 6 – elegantan, svestran i inspirativan prostor za organizaciju događanja koji donosi dašak starog zagrebačkog šarma u suvremeni kontekst. Vlasnica ovog neobičnog prostora je Andrea Turić, koja se u pustolovinu vođenja event venuea upustila s kolegicom Marijanom Drezgić Petrak.
Koncept Salona 6 inspiriran je tradicijom salonskih susreta, mjesta na kojima su se nekoć susretali umjetnici, znanstvenici i vizionari, razmjenjujući ideje u ozračju elegancije i razgovora. Danas, ovaj prostor ponovno oživljava tu atmosferu – ali uz suvremeni pristup dizajnu, produkciji i storytellingu.
U intervjuu otkrivamo kako je Andrea od profesorice engleskog jezika ušla u svijet kongresne i event industrije, zatim postala producentica, a naposljetku i vlasnica jednog od najposebnijih event prostora u gradu, kako je nastajao Salon 6 te što sve čeka njegove buduće posjetitelje.
Kako ste se kao diplomirana profesorica engleskog jezika našli u kongresnoj industriji, produkciji i organizaciji događanja?
Oduvijek sam bila glavna organizatorica druženja, voljela sam tematske zabave, poput jedne koja je bila u stilu mjuzikla Kosa - osmišljavati prostor, rekvizite, zadatke, kombinaciju druženja i nekih novih doživljaja. Anglistiku sam upisala nakon povratka iz Australije, iako su postojale i neke druge, umjetničke želje. Zavoljela sam studij, a iskustvo podučavanja smatram jednim od najvećih zadovoljstava. Doživjeti „aha“ trenutak kod učenika je neprocjenjivo. Svoju sam ljubav prema organizaciji dijelila s prijateljicom Marijanom Perinić, kojoj sam pomogla u pisanju motivacijskog pisma za posao u agenciji Globtour Event, a zatim je ona mene preporučila kada se otvorila nova pozicija.
U PCO i DMC agencijama je gradila svoj pristup poslu
Niz godina ste radili u agencijama Globtour Event i ProConventa u MICE segmentu. Koje ste ključne vještine i iskustva tada stekli, koliko su ona oblikovala Vaš daljnji profesionalni put?
Često komentiram s kolegicama kako je agencijski posao najbolji početak za stjecanje radnog iskustva. To je dinamično okruženje u kojem te često bace u vatru – ali upravo tada naučiš isplivati, snaći se i mudro graditi svoj pristup poslu. Kroz brojne klijente i širok spektar projekata upoznala sam mnoge divne vizionare, prekrasne lokacije i impresivne izvođače – u Hrvatskoj i šire.
Poslovno gledano, tu sam naučila što znači vođenje projekta od vizije do završnog obračuna, vođenje tima sa svim njihovim sposobnostima i karakterima – uključujući i moj vlastiti! Naučila sam komunicirati u zahtjevnim situacijama i živjeti ideje svojih klijenata. Bilo je stresnih trenutaka, ali danas to smatram velikim bogatstvom koje mi daje snagu voditi Salon 6.
Proveli ste gotovo šest godina u ProConventi, organizirajući složene kongrese i konferencije. Što biste izdvojili kao najveći izazov u tom poslu, a što kao najveću vrijednost koju on donosi?
Prelazak u ProConventu bio je trenutak sazrijevanja, praćenja naše vizije poslovanja i suradnje. Izazov nije bio u timu, već u stvaranju brenda u koji bi klijenti imali povjerenje, unatoč već brojnoj konkurenciji na tržištu. Vrijednost koju osobno doživiš kada gradiš nešto ispočetka je neprocjenjiva.
Rekla bih da sada, u nešto zrelijim godinama, potpuno cijenim i uživam u izgradnji vlastitog brenda – Salona 6 – sa svim njegovim uspjesima i nesigurnostima. Kompleksni kongresi i eventi su mi najveći užitak; to je ono što nas pokreće, pruža izazov i omogućuje da od najluđih vizija stvorimo pravo čudo!
Od televizijskog produciranja do event managementa u Laubi
Nakon toga radili ste na raznim projektima produkcije različitih događanja – od konferencija i poslovnih skupova do kulturnih projekata i snimanja. Koje projekte pamtite kao najzahtjevnije, a koje kao najinspirativnije?
Dolaskom pandemije našla sam se u TV produkciji pod režijom Roberta Knjaza. To je bila svojevrsna nadogradnja mog iskustva u projektnom managementu – produkcija serijala, ali sa specifičnim ulogama i konceptima. Uživala sam biti okružena ljudima kojima je primarni rad pisanje, slaganje scenarija i scenografije, snimanje – taj umjetnički duh, koji je u meni dugo tinjao kao san, ispunio se u tom društvu.
Svaki projekt ima svoje zahtjeve, često vezane uz financijske okvire, no s vremenskim odmakom poteškoće izblijede, a ostanu divna iskustva – snalaženje s onim što imamo i zajedničko veselje s kolegama kada uspijemo ostvariti ono što se u početku činilo nemogućim. Intenzivan i nepredvidljiv ritam produkcije bilo je zahtjevno uskladiti s drugim poslovnim projektima i privatnim obavezama, što je presudilo mojoj odluci da krenem u nove priče.
Bili ste producentica i voditeljica Laube kao event prostora, koja je vrlo specifičan venue. Što je ta uloga točno podrazumijevala, kako je to iskustvo izgledalo i koliko je utjecalo na odluku o pokretanju vlastitog prostora? Koje ste vrijedne lekcije po tom pitanju naučili?
Lauba, kao značajna točka kreativnosti u Zagrebu, oduvijek je bila pojam u mojoj glavi. S prolaskom pandemije i ponovnim okupljanjima počela sam se vraćati želji za eventima i cijelom tom koordinacijom. Kada se otvorila pozicija event managera u Laubi, činilo mi se kao prirodan prelazak iz svijeta kulture u svijet evenata – u principu, Lauba je spoj tih svjetova, kuća za ljude i umjetnost koja djeluje i kao galerija i kao prostor za evente.
Moja je uloga bila više usmjerena na vođenje poslovanja prostora: ugovaranje evenata, pomoć u produkciji izložbi i ostalih događanja. U manjem opsegu radili smo projekte koje smo sami organizirali, no moje iskustvo „s druge strane“ bilo je svim suradnicima neprocjenjivo. Paralelno s drugim projektima, ovaj posao mi je donio posebno zadovoljstvo – uživala sam u svim segmentima, od dogovora s klijentima i suradnje s partnerima prostora do gledanja realizacije tih velebnih evenata. Shvatila sam da i u tom segmentu evenata i organizacije uživam te da želim nastaviti tim putem.
Priča iza nastanka Salona 6 i po čemu se ističe od ostalih event prostora
Koji je bio trenutak ili motivacijski okidač kada ste shvatili da želite otvoriti vlastiti ekskluzivan prostor?
Ta ideja već dugo živi u meni – nekad u obliku studija s kreativnim radionicama, nekad kao bistro s večernjim programom ili kao priča za turiste u obliku iskustvene ponude. Iskustvo u Laubi pokazalo mi je da jedan prostor zaista može pričati više priča, što je trend koji se sve više širi i u svijetu. Kada se počelo govoriti o prenamjeni prostora gdje se danas nalazi Salon 6, jednostavno sam prepoznala priliku da svoja sanjarenja i iskustva spojim u jedno.
Imate li neku osobnu poveznicu sa starinskim Zagrebom koja Vas je posebno potaknula na ovakvo uređenje ili ste se jednostavno odlučili nadovezati na zadanost starog građanskog stana i pretvoriti ga u jedinstveni venue?
Pojam salonskih susreta poznajem iz filmova, ali i iz knjiga o Zagrebu. U principu, ti su susreti bili prethodnici današnjih evenata – glazba, druženje, predstavljanje ideja, uz predane domaćine u impozantnim prostorima. Kao što sam spomenula, oduvijek sam voljela tematske priče jer nas one vode u drugu dimenziju i daju priliku da igramo novu ulogu. U Globtour Eventu smo imali mnogo takvih programa, i sudionici su uvijek bili oduševljeni njima. Kako sam prostor poznavala i ranije, čim bih ušla u njega osjećala bih da dolazim na jedan veličanstveni susret.
Po čemu se još Salon 6 posebno ističe od drugih event lokacija u Zagrebu? Tko su za sada najčešći korisnici Salona 6 i kakve tipove događanja vidite kao idealne za Vaš prostor?
Salon 6 nudi pet zasebnih salona, od kojih svaki nosi svoju priču, a istovremeno tvori kružni koncept u kojem sve prostorije funkcioniraju kao jedno. Pažljivo odabrani elementi prostoru daju karakter, dok modularni namještaj omogućuje stvaranje jedinstvene priče prilagođene svakom klijentu. Korisnici prostora su jednako eklektični koliko i sam prostor – od snimanja kampanja, vinskih radionica i poslovnih prezentacija, do književnih večeri i podcasta. Osobno, najviše uživam kada se cijeli prostor poveže u jednom događanju, a svaki salon doprinosi svom „wow“ efektu i stvara nezaboravan doživljaj.
Najveći izazov je prodaja – istaknuti se u moru informacija i doći do ciljanog klijenta.
Kao voditeljica (host) prostora, a istovremeno i producentica kroz vlastitu tvrtku Astruktura, spajate dvije uloge – kako izgleda Vaš svakodnevni rad i koja strana posla Vam je izazovnija?
Najbolje funkcioniram kada paralelno radim na više projekata – imam osjećaj da me to stavlja u zonu boljeg fokusa i snalaženja. Iako je tanka granica do preopterećenja, najbolje se kontroliram kada se posavjetujem s prijateljicama i kolegicama iz srodnih branši. Prije dvije godine neobičan susret u parku s dragom prijateljicom iz mladih dana bio je početak jedne nove suradnje u produkciji, koja se prirodno pretočila u Salon 6. Marijana Drezgić Petrak zajedno sa mnom vodi Salon 6 – izvrsno se nadopunjujemo i razumijemo tok misli jedna druge, iako često imamo različita stajališta, što nam omogućuje 360° pristup svim projektima.
Svakodnevni rad zapravo i nije „svakodnevni“! Neki dani provedeni su po sastancima, drugi u strateškom planiranju s kolegicom Marijanom, treći u kreativnim trenucima ili istraživanju novih lokacija i ponuda. Najveći izazov je prodaja – istaknuti se u moru informacija i doći do ciljanog klijenta.
Koliko je važno da venue manager razumije i samu produkciju događanja, a ne samo najam prostora? Vidite li to kao svoju prednost?
Apsolutno je to velika prednost – puno je lakše pronaći zajednički jezik u dogovorima i rješavanju eventualnih izazova. Kada sam vodila Laubu, svi su klijenti isticali da im je to u mnogim segmentima olakšalo realizaciju evenata. Ta se reakcija i danas nastavlja u Salonu 6 – klijenti dolaze radi najma, no kroz razgovor često shvatimo da im je potrebno razraditi cijeli koncept događanja, uključujući sve popratne elemente poput dizajna, cateringa i slično. Kroz naša konkretna pitanja i savjete, na kraju često dobijemo priliku voditi kompletnu produkciju.
S obzirom na Vaše iskustvo u radu s domaćim i međunarodnim klijentima, kakve trendove u event industriji trenutno uočavate i kako se oni reflektiraju na potražnju za prostorima poput Vašeg?
Eventi bazirani na doživljaju i interakciji definitivno su ono čemu se i dalje teži. Sve se više traže alternativni prostori u odnosu na standardne poslovne dvorane, a opet takvi da nisu ugostiteljski objekti u kojima su prisutni i drugi gosti. Naravno, danas postoji i poseban element društvenih mreža i „lijepih trenutaka“, što smatram da naš prostor sa karakterom apsolutno zadovoljava.
