RE:D konferencija - više od 15 panel diskusija na temu ulaganja u tržište nekretnina
Osnivač i direktor servisa Entrio za online prodaju ulaznica za evente i koordinator Odbora za event industriju pri udruzi Glas poduzetnika, Berislav Marszalek, za PoslovniTurizam govori o detaljima investicije domaćeg venture fonda Fil Rouge capital u Entrio, planovima za međunarodno širenje, eventima u vremenu pandemije i post-pandemije, kao i o trenutnom stanju event industrije.
Jedna od rijetkih dobrih vijesti u industriji je nedavna investicija koju ste dobili u iznosu od pola milijuna eura. Kako je došlo do tog posla?
Cijela priča je pripremana otprilike četiri mjeseca od same ideje da krenemo u prikupljanje sredstava pa do njezine realizacije. Ideja je nastala kada smo početkom krize počeli s nadogradnjom Entrija s funkcionalnostima za hibridna i virtualna događanja i preusmjeravanje fokusa platforme na hibridne evente. Kada su prvi rezultati tog preusmjeravanja bili vidljivi, uvidio sam da tu leži prilika da proširimo Entrio na međunarodno tržište. Doduše, to je bila moja ideja od samog početka, ali eto kroz godine smo se zadržali samo na Hrvatskoj i Sloveniji.
Što ćete dobiti takvim ulaganjem, kakvi su planovi za ovu i iduće godine?
Investicija je primarno financijska, s time da od Fil Rougea dobivamo i veliku podršku u smislu networkinga i povezivanja s osobama do kojih inače vjerojatno ne bismo došli sami. Ovakva investicija je od velikog značaja i za stabilnost i perspektivu tvrtke, što će nam olakšati buduća ulaganja koja nam svakako predstoje. Naime, iako se pola milijuna eura čini puno, s obzirom na obujam projekta, to je samo jedan dio troškova. Krenuli smo sa zapošljavanjima i otvorili smo novih pet radnih mjesta s kojima smo u fazi intervjua. Zaposlit ćemo financijskog stručnjaka, dizajnera, business developera, glavnog tehničkog direktora i još jednog programera – obogaćujemo dakle programerski tim s jedne strane koji je važan za sam razvoj, a s druge strane tim za marketing i prodaju koji je ključan za širenje.
Proboj na međunarodno tržište u suradnji s lokalnim partnerima
Koliko je teško izaći na međunarodno tržište? Koje ćete prednosti imati u odnosu na već postojeća rješenja?
U svakom slučaju je vrlo izazovno. Iako smo na domaćem tržištu postigli kvalitetnu poziciju, poznajemo klijente i oni nas, jednako tako i konkurente – nalazimo se u svojevrsnoj zoni komfora. Svaki izlazak iz te zone predstavlja ponovno kretanje od početka. Naravno, sada imaš know-how , ali svako tržište je specifično i ima vlastita pravila funkcioniranja. Zato smo se sada okružili specijalistima, poslovnim stručnjacima i konzultantima u suradnji s kojima razvijamo poslovnu strategiju za detaljno širenje. Također, tražit ćemo i lokalne partnere jer je u suradnji puno lakše odraditi kvalitetniji posao – više glava je pametnije, pogotovo kada se radi o novom tržištu, novoj kulturi i uvjetima rada. Najveća prednost naše platforme je u tome što smo tijekom proteklih deset godina nadograđivali na temelju povratnih informacija naših korisnika, svaka funkcionalnost je detaljno osmišljena i potvrđena kao funkcionalna. Radimo na dosta širokom tržištu, od konferencija i korporativnih događanja s jedne strane preko predstava, stand-up komedija do koncerata i festivala s druge strane. S takvom širinom i fleksibilnošću usluga planiramo se probiti i na vanjska tržišta, a vidjet ćemo hoćemo li se za pojedina tržišta možda specijalizirati samo za neke vrste događanja, to ovisi od tržišta do tržišta. Iza nas je svojevrstan testni period proširenih funkcionalnosti platforme za hibridna i virtualna događanja. Odradili smo dosta takvih događanja, uključujući i konferencije s više od 150 predavača i 1.000 sudionika pa do velikih koncerata s više tisuća gledatelja. Naša prednost je podrška prema klijentima s jedne i kupcima s druge strane, koju se trudimo uvijek održati na najvišoj razini.
Neće biti povratka na staro
Kako ste završili prošlu godinu, koliki je bio vaš pad u odnosu na industriju?
S obzirom kako se činila 2020. godina, završili smo je relativno dobro, s padom od 55 do 60% u prihodima. To je s jedne strane ogroman pad, ali s druge strane imajući na umu sve okolnosti, to je i ogroman uspjeh jer znamo da je u industriji u prosjeku zabilježen pad od 90%. Mi živimo većim dijelom od provizije na prodane kotizacije i ulaznice te nam je poslovanje po tom pitanju u ožujku i travnju 2020. godine palo na nulu, a u narednim mjesecima je bilo na vrlo niskoj razini. Ono što je sreća u nesreći jest činjenica da imamo kvalitetnu i široku bazu klijenata, tako da je veći dio događanja koji se održao prošle godine, održan preko Entrija. Ostatak godine bavili smo se nadogradnjom platforme i daljnjim razvojem. Vjerujem da će ova kriza naposljetku rezultirati jednom pozitivnom transformacijom cijele industrije, kao i svojevrstan filter jer svaka kriza je ujedno i prilika. Dolaze novi formati i treba se prilagoditi, a ne čekati da se stvari vrate na staro jer se, vrlo vjerojatno, niti neće vratiti na staro.
Prilagodili ste se uvjetima pandemije i razvili Entrio.stream i Entiro.stream.X koji uključuje uslugu streaminga/online prijenosa eventa i prodaje ulaznica. Koliko je evenata koristilo vašu uslugu do sada?
Imali smo do sada stotinjak virtualnih i hibridnih događanja. Vjerujem da će u budućnosti virtualni aspekt događanja ostati aktualan zbog potrebe za tim, kako sa strane sudionika tako i organizatora događanja. Uvijek postoji dio publike do kojeg ne možeš doprijeti isključivo uživo, odnosno koji zbog raznih okolnosti ne mogu sudjelovati uživo. Za organizatora je to prilika za novi prihod, a za sudionike prilika za sudjelovanje kada inače ne bi mogli. Nakon prvotnog skepticizma, pokazalo se da tu postoji veliki potencijal i zato vjerujem da će hibridni format ostati aktualan i u budućnosti, što je, po mom mišljenu, pozitivno.
Virtualni event ne treba zamijeniti fizički, već ga nadograditi
Kakve su povratne informacije sudionika, npr. koncerata? Može li virtualno iskustvo zamijeniti ono uživo?
Ne može, a niti ne treba, to nije poanta. Nikad virtualni event ne može, ne smije i ne treba zamijeniti onaj fizički. Svaki organizator koji misli da uspješan fizički event može u potpunosti zamijeniti virtualnim doživjet će propast projekta. To može biti jedan alternativni ili novi kanal za koji postoji vrijeme, mjesto i razlog zašto bi ga netko konzumirao. Povratne informacije sudionika koji su sudjelovali putem naše platforme su jako dobre. Imamo izlazne ankete nakon svakog događanja, a prosječna ocjena cijelog doživljaja je preko 4,5. Komentari koje smo dobivali su iznad svih mojih optimističnih očekivanja, ljudi su sretni, zadovoljni i žele konzumirati takav sadržaj. Imali smo koncerte Massima, Josipe Lisac, Brkova, Gorana Bareta i ljudi su oduševljeni i javljaju se da žele još takvih sadržaja, a puno je i sudionika iz inozemstva koji vole poslušati domaću glazbu. Organizatori, odnosno izvođači u tom zabavnom dijelu industrije, još su uvijek malo skeptični prema ovim formatima, ali radimo na tome da ih preusmjerimo i ukažemo na perspektivu.
Radite li streaming prijenos sami ili uz pomoć nekih vanjskih snimatelja? Koliko ste morali uložiti u tehničku opremu?
Mi smo primarno softverska tvrtka i agencija te nismo ulazili u taj tehnički dio, već surađujemo s kvalitetnim i pouzdanim partnerima. Stoga ulaganja u tehnički dio s naše strane nije bilo. No, na tržištu nastupamo po principu ključ u ruke, gdje pružamo potpunu uslugu. Streaming studio u fizičkom formatu nemamo, taj dio isto odrađujemo s partnerima, ali softverski pokrivamo virtualni studio u smislu upravljanja događanjem.
Profitabilno događanje s hibridnim formatom može biti još profitabilnije
Hoće li virtualna i hibridna događanja ostati i nakon pandemije? Isplate li se hibridna događanja, s obzirom na trošak tehnike?
Isplativost ovisi od događanja do događanja. Sama virtualna događanja u pravilu imaju niže kotizacije jer nudi manje doživljaja tj. iskustva, ali i troškovi mogu biti niži. To je stvar pametnog budžetiranja i pametnog planiranja i jako ovisi od eventa do eventa. Jedno moje osobno iskustvo je povezano s jednom stručnom konferencijom vezanom za naš sektor za koju je kotizacija inače iznosila 1.500€, uz putne troškove, noćenja i sl. te mi je bila preskupa i uvijek sam je preskakao. Ove godine sam vrlo rado platio 1.000€ jer je to bio puno manji trošak. Iako je i to značajna svota, nisam požalio jer sam taj jedan dan uživao i puno toga naučio. Naravno, ne može se ova opcija primijeniti na svaki događaj. Primjerice, konferencija koja je sama po sebi uvijek bila na rubu profitabilnosti, ako ide dodavati još i virtualni dio, troškovi će se značajno popeti i tada se hibridni format ne isplati. No, svako događanje koje donosi dobar profit, može ga s hibridnim formatom još i povećati.
Kada očekujete oporavak industrije, hoće li ovog ljeta biti velikih festivala uživo?
Nažalost, ovoga ljeta velikih festivala neće biti. Mi se trenutno borimo da bude srednjih događanja od nekoliko tisuća ljudi, no što će na kraju biti moguće, teško je reći s obzirom na trenutnu situaciju. Nacionalni Stožer civilne zaštite po tom je pitanju restriktivan, jako su oprezni, Europa se zatvara i jako je nezahvalna situacija. Osobno se nadam i vjerujem da će biti moguće organizirati događanje na otvorenom od nekoliko tisuća ljudi pod određenim mjerama i na tome radimo. Nadam se da ne može biti lošije nego prošle godine jer je veliki dio građana prebolio koronu i počelo je procjepljivanje tako da smatram da bi ova sezona trebala ipak biti barem malo bolja od prethodne.
Kako bi velika događanja uopće mogla izgledati u budućnosti?
Nadam se da će u budućnosti izgledati jednako kako su izgledala i prije! Naravno, u nekoj prijelaznoj fazi će se veća pažnja polagati na higijenu, veće prostore u kojima se održavaju, bolju kontrolu ulaza, brze testove, prikupljanje podataka i sl. To će dodatno povećati troškove organizatorima, ali vjerujem da ćemo nekako preživjeti i da će 2022. godina već biti „normalna“, a ova barem malo bolja nego prošla.
Mjere Stožera katastrofalne su i razočaravajuće
Uključeni ste kao voditelj Odbora za evente u Udruzi Glasa poduzetnika. To podrazumijeva i često komuniciranje s nacionalnim Stožerom civilne zaštite, a vezano uz ograničenja okupljanja i epidemiološke mjere. Jeste li im u zadnje vrijeme slali prijedloge za popuštanje mjera? U kojem smjeru one idu?
Polovicom ožujka smo slali dopis Stožeru u kojemu je naš glavni zahtjev da počnemo razgovarati i da se otvori komunikacija prema cijeloj event industriji, odnosno da se počne razmatrati formiranje nekog grubog okvira popuštanja mjera, kada i kako će se što moći organizirati tijekom proljeća ili barem ovoga ljeta. Ako nećemo imati barem neke okvire, propast će brojna planirana događanja jer bez zadanih okvira ne može započeti niti organizacija. Još jedan od zahtjeva jest da se za našu industriju produlje mjere Vlade RH za očuvanje radnih mjesta do trenutka ukidanja restrikcija za evente. Tražimo i da se formira fond za obeštećenje, odnosno za oporavak naše industrije. Tu postoji i inicijativa Ministarstva kulture za tzv. Umbrella program koji bi omogućio sigurnosni fond koji bi pružao sigurnost organizatorima događanja u slučaju nemogućnosti održavanja eventa i nekakav fiksni fond po uzoru na neke zemlje EU kojim bi se omogućila bespovratna sredstva za podršku industriji. Postoje još i ideje da se lokalne turističke zajednice odreknu određenih naknada u korist realizacije događanja. To bi olakšalo da sezona ne propadne u potpunosti.
Komunikacija s nadležnim institucijama trenutno ide poprilično loše. Dobili smo njihovu pažnju prošle godine na neko vrijeme, a sada su nas opet ponovno isključili i zanemarili - jednostavno im nismo u fokusu, odnosno imamo drugačije ciljeve. Imamo dobru suradnju s Ministarstvom kulture koji pokriva segment festivala, koncerata i kulturnih događanja, oni imaju ideje i prijedloge koje nastoje progurati na više instance, ali opet oni ne donose finalne odluke. Sa stvarnim donositeljima odluka komunikacija nije direktna, transparentna ni redovita.
Što se tiče mjera, smatram da su katastrofalne i razočaravajuće jer jedine potpore koje smo dobili su ove za očuvanje radnih mjesta, čime su se doslovce samo očuvala radna mjesta, a samim poduzetnicima nije pružena nikakva pomoć, već je Vlada samo sebi pomogla da ne bude puno nezaposlenih u državi. Veliki problem je što naša branša zapravo nije branša, nego samo skupina heterogenih djelatnosti koje žive od okupljanja uživo, a koje nisu dovoljno ujedinjene da bi bile dovoljno glasne.
