Matthias Schultze: Znanje je, uz infrastrukturu, ključna konkurentska prednost Njemačke. Nema znanja - nema poslovnih događanja!
Christopher Werth, glavni kreativni direktor globalne agencije VOK DAMS, koja se već desetljećima ubraja među vodeće svjetske agencije za organizaciju događanja i komunikaciju, ističe kako istinska kreativnost može nastati samo u okruženju obilježenom raznolikošću, otvorenošću i međusobnim poštovanjem. No, put do takvog okruženja nije uvijek jednostavan – raznolikost u timovima donosi nove perspektive, ali i potencijalne nesuglasice koje istovremeno potiču rast i razvoj.
U intervjuu koji prenosimo u cijelosti, Werth otkriva zašto raznolikost nije prolazni trend, kako utječe na kreativnost pojedinca i timova te koje konkretne korake svaka organizacija može poduzeti da bi potaknula inovativnost i dugoročan uspjeh.
Ističete svoju tezu „Bez raznolikosti nema kreativnosti“. To je snažna izjava, posebno u vrijeme kada su napori oko raznolikosti vrlo izraženi. Zašto ostajete pri tom uvjerenju sada više nego ikada?
U VOK DAMS-u ova teza nije samo atraktivan slogan, nego uvjerenje koje živimo. Raznolikost nije modni trend ili površna politika radi imidža, već temeljna sastavnica izvrsnog rada i održivog uspjeha – posebno u kreativnoj industriji. Svakodnevno vidimo da raznoliki timovi razvijaju inovativnija i relevantnija rješenja. To je i znanstveno dokazano, primjerice u meta-studiji Sveučilišta Nottingham Ningbo China iz 2019. godine. Raznolikost je jednostavno nužnost kako bismo ostali u korak s vremenom i generirali doista dobre, učinkovite ideje.
Kreativno samopouzdanje kao pokretač inovacija
Pozitivan utjecaj raznolikosti na kreativnost dijelite na dva područja: način razmišljanja pojedinca i način razmišljanja tima. Krenimo od pojedinca. Kažete da svaka osoba – bez obzira na boju kože, spol ili orijentaciju – želi biti viđena, poštovana i prihvaćena kao ljudsko biće. Zašto je ta individualna psihološka sigurnost toliko važna za kreativni razvoj?
To su apsolutno osnovne potrebe. Ako sam u okruženju u kojem se ne moram skrivati, u kojem se ne bojim da ću biti omalovažen ili isključen, tada sam slobodan. Slobodan razmišljati, eksperimentirati, izgovoriti „lude“ ideje. Kreativnost zahtijeva hrabrost – hrabrost da se krene novim putem i propituje status quo. A tu hrabrost mogu imati samo ako se osjećam sigurno i cijenjeno. Ako sam stalno zabrinut da ne ispunjavam očekivanja ili da ću biti kritiziran jer sam drugačiji, mozak prelazi u zaštitni način rada. A u tom načinu rada nema mjesta slobodnom, asocijativnom razmišljanju, koje je ključno za kreativnost.
U tom kontekstu spominjete pojam „kreativno samopouzdanje“ (creative confidence). Možete li ga detaljnije objasniti?
Kreativno samopouzdanje je prekrasan pojam. Opisuje samopouzdanje u vlastitu kreativnu sposobnost. To je onaj osjećaj: „Daj mi loptu, usuđujem se pucati! Usuđujem se probati nešto novo.“ Primijenjeno na svakodnevicu to znači da se usuđujem skicirati nedovršenu ideju i pokazati je drugima bez straha od trenutne kritike. Usuđujem se izgovoriti misao koja možda još nije razrađena do kraja, ali može biti važan poticaj.
Radi se o oslobađanju od paralizirajućeg perfekcionizma i dopuštanju radosti stvaranja i eksperimentiranja. Upravo je to pokretačka snaga inovacija.
Kako se može poticati kreativno samopouzdanje? Koju ulogu u tome imaju ravne hijerarhijske strkture kakve njegujete u VOK DAMS-u?
Ravne hijerarhije važan su temelj, ali nisu jedino rješenje. One, međutim, olakšavaju mnoge stvari. Kada su menadžeri pristupačni, otvoreni za svaku ideju na sastanku i fokusirani prvenstveno na sadržaj, a ne na položaj u hijerarhiji, tada nastaje potpuno drugačija dinamika. To šalje jasnu poruku: tvoje mišljenje vrijedi, bez obzira na poziciju. Naravno, potreban je okvir osnovne pristojnosti i međusobnog poštovanja. No, unutar tog okvira mora postojati otvoren, iskren dijalog u kojem pobjeđuje najbolja ideja, a ne osoba na najvišoj poziciji. Uz ravne hijerarhije nužno je i stvaranje prostora u kojima su pogreške dopuštene, različita gledišta cijenjena, a povratne informacije shvaćene kao poziv na razvoj.
Od pojedinca do tima - kako se rađa kolektivna kreativnost
Tako gradite most od pojedinca prema timu. Kako se na taj način razvija kreativan timski način razmišljanja?
Individualno kreativno samopouzdanje je temelj. No, tim može biti istinski kreativan samo ako što više članova posjeduje to samopouzdanje i unosi ga u grupu. Ako neki članovi hrabro napreduju, dok se drugi povlače iz straha ili nesigurnosti, timska dinamika se zaustavlja. To često vidimo na brainstorming sesijama - mogu biti nevjerojatno produktivne ako su svi na istoj valnoj duljini, prihvaćaju jedni druge i otvoreni su za tuđe ideje. Međutim, ako pojedinci blokiraju, omalovažavaju druge ili šire atmosferu straha, tada nestaje povjerenje i gubi se željena otvorenost.
Kako da transformacija prema kolektivnom osjećaju „mi smo sjajni“ bude uspješna?
Trik je u integriranju individualnih snaga u timsku strukturu u kojoj je fokus na „mi“. Taj osjećaj nastaje kada svaki član tima osjeti da se poštujemo međusobno, cijenimo različite doprinose i želimo zajedno stvoriti nešto veliko. Ujedno, raznolikost je danas osnovni preduvjet za kulturološki kompatibilnu komunikaciju. Samo oni koji spajaju različite perspektive mogu razviti relevantne i vjerodostojne brend poruke koje stvarno odjekuju kod raznovrsnih ciljnih skupina. Ta kreativna „trenja“ unutar tima, napetost između različitih perspektiva, zapravo su katalizator - dovode do boljih ideja, odvažnijih koncepata i inovacija.
Zvuči kao vrlo osjetljiv proces. Kako se može aktivno i dugoročno njegovati pozitivna, raznolika timska klima?
Upravo tako – to je kontinuirani proces, a ne jednokratna mjera. Zahtijeva stalnu pažnju, refleksiju i prilagodbu. Menadžeri ovdje igraju ključnu ulogu, jer svojim primjerom i zahtjevima oblikuju kulturu otvorenosti, povjerenja i uvažavanja. Redoviti feedback, prostor za otvorene rasprave o suradnji i svjesno sastavljanje timova koji ujedinjuju različite perspektive – sve je to važno. Potrebno je stalno podsjećati sve da je svaki pojedinac vrijedan i da njegovo stajalište doprinosi zajedničkom cilju.
Koje konkretne prve korake mogu poduzeti tvrtke ili pojedini menadžeri ako shvate da žele učiniti više za raznolikost, a time i kreativnost?
Prvi i važan korak je iskrena posvećenost na razini menadžmenta da se raznolikost želi i potiče – ne deklarativno, već kao strateška nužnost. Sljedeći korak je otkrivanje i uklanjanje nesvjesnih predrasuda u procesima zapošljavanja i napredovanja. Postavite si pitanje: zapošljavamo li uvijek svoje „klonove“? Potičemo li aktivno vidljivost nedovoljno zastupljenih skupina? Stvorite inkluzivnu kulturu u kojoj se svatko usuđuje reći svoje mišljenje. To se može postići mentorskim programima, raznolikim uzorima na menadžerskim pozicijama ili otvorenim formatima rasprava. I što je najvažnije: dopustite pogreške! Kreativnost zahtijeva eksperimente, a ne vodi svaki eksperiment odmah do uspjeha. Pozitivna kultura pogreške ključna je kako bi se ljudi ohrabrili isprobati nešto novo.
