Posjetili smo novootvoreni Novotel Zagreb: funkcionalan, topao i stvoren za poslovna događanja
Ponekad nam se posreći da prisustvujemo edukacijskim ili sličnim predavanjima koja nas ne ostave samo dodatno informiranima i obogaćenima znanjem, već nas toliko inspiriraju da nam promijene način razmišljanja. Takvo iskustvo doživio sam nedavno, na prezentaciji jedne od vodećih svjetskih MICE konzultantskih tvrtki u sklopu međunarodne kongresne burze. Tamo sam imao prilike čuti i vidjeti impresivne primjere kako poslovna događanja učiniti inkluzivnijima i pristupačnijima svima, bez obzira na fizička, zdravstvena ili druga ograničenja.
To me podsjetilo na jednostavnu, ali duboko važnu logiku: kada nekoga isključimo s poslovnog događanja, ne gubimo samo sudionika i njegovu kotizaciju, gubimo prilike za razmjenu znanja i ideja, a posljedično i tko zna koliko prilika za rast, ne samo osobni nego i – puno važniji – društveni.
Danas, pristupačnost i uključivost u industriji događanja idu puno, puno dalje od onoga na što smo navikli. Od primjera koje sam čuo izdvojio bih dva koja su me se najviše dojmila i koja jasno pokazuju koliko možemo postići ako postoji svijest i volja da se krene u promjene.
Postavljanje standarda na razini destinacije i edukacija cijelog grada
Barcelona je jedna od najuspješnijih destinacija poslovnog i odmorišnog turizma na svijetu. No, ono što je posebno impresivno jest njihova spremnost na učenje, prilagodbu i postavljanje novih standarda, bez obzira na već postignute uspjehe.
Kada je grad dobio povjerenje za organizaciju kongresa World Parkinson Congress 2023, Kongresni ured Barcelone odlučio je pripremiti se za sudionike – njih oko 3.000, od čega četvrtina oboljelih od Parkinsonove bolesti – na način kakav do tada nije viđen. Nakon konzultacija s liječnicima i Udruženjem Parkinsona Katalonije, odlučeno je kako je jedino pravo rješenje učiniti cijeli grad „Parkinson ready“ destinacijom i to trajno.
S obzirom na održive principe i smanjenje organiziranih transfera, bilo je jasno da će se sudionici često kretati gradom i koristiti javni prijevoz. Situaciju je dodatno otežavala činjenica da se istovremeno u Barceloni održavao veliki glazbeni festival koji je okupio gotovo 50.000 mladih posjetitelja. Organizacijski i sigurnosni izazovi bili su golemi, a vrijeme za pripreme ograničeno jer je pandemija tek nedavno završila.
Tada se pokazala točnost stare izreke: kad ima volje ima i načina. Zaključeno je da je rješenje u stvari jednostavno - idemo naučiti lokalnu zajednicu kako se odnositi prema oboljelima od Parkinsona u svakodnevnim situacijama.
Organizirana je opsežna obuka za više od 500 osoba uključenih u realizaciju događanja – od policije, aerodromskog osoblja, vozača javnog prijevoza i taksija, preko recepcionara, zaposlenika u muzejima, restoranima i gradskim atrakcijama pa sve do hotelskog osoblja. Čak su i organizatori spomenutog glazbenog festivala prošli edukaciju.
Obuka nije bila tek formalna ili površna - radilo se o vrlo konkretnoj pripremi kako pružiti najbolju podršku oboljelima od Parkinsona u svakodnevnim situacijama: od snalaženja u javnom prijevozu, preko komunikacije u restoranima i hotelima, do sigurnosnih i medicinskih elemenata. Drugim riječima, nije se radilo samo o prilagodbi prostora ili osnovnoj obuci ograničenog broja organizacijskog osoblja ili venuea, nego o edukaciji cijelog ekosustava – od gradske infrastrukture do svakodnevnih pružatelja usluga – kako bi zajednica znala prepoznati i odgovoriti na potrebe sudionika. Upravo taj sveobuhvatan pristup pokazuje inkluzivnost u svom najdubljem smislu i stvara trajno nasljeđe (legacy) koje ostaje i nakon završetka događanja.
Rezultat? Sudionici su bili oduševljeni načinom na koji ih je zajednica prihvatila, a lokalno stanovništvo zahvalno na znanjima i vještinama koje su im ostale kao trajna vrijednost. Barcelona i dalje ponosno nosi znak „Parkinson Ready“ destinacije.
Neurorazličitost na poslovnim događanjima
Znamo li dovoljno o neurodivergentnosti i izazovima koje ona donosi?
Zašto se mnogi nakon dva ili tri dana na velikoj B2B burzi – primjerice IMEX ili IBTM – osjećaju iscrpljenije nego nakon višetjednog i na prvi pogled puno intezivnijeg projekta?
Znanost kaže da je razlog u tome što 20–30% svjetske populacije živi s prikrivenim ADHD-om ili blažim oblikom autizma, često i da toga uopće nisu svjesni. Takvi su pojedinci osjetljiviji na vanjske podražaje (zvuk, gužvu, intenzivnu komunikaciju), što im otežava koncentraciju i umanjuje učinkovitost na događanjima.
EICC – Edinburgh International Conference Centre – prepoznao je taj problem i, u suradnji s Welcome Brain Neurodiversity Consultants i udruženjem ABPCO, izradio Kontrolni popis za neurorazličitost namijenjen organizatorima. Mjere su jednostavne i praktične: uvođenje tihih zona, materijali prilagođeni osjetilima, jasna signalizacija, jednostavno predstavljeni programi... čak i detalji poput trakica za akreditacije u različitim bojama koje označavaju razinu spremnosti na komunikaciju i direktnu interakciju.
Ne smijemo zaboraviti: ovdje govorimo o 20–30% svjetske populacije. No gotovo 88% neurodivergentnih osoba smatra da organizatori uopće nisu svjesni tog problema, pa njih čak 85% radije odustaje od sudjelovanja nego da se izlaže neprilagođenim uvjetima. To je gubitak daleko veći od jedne kotizacije – to je gubitak prilike za razmjenu znanja i iskustava koja mogu oblikovati budućnost.
Poruka je jasna: čak i mali koraci mogu potpuno promijeniti doživljaj ovih sudionika. Možda se baš među njima krije sljedeći genij čije ideje mogu promijeniti svijet.
Zašto je inkluzivnost ključ budućnosti
Moj glavni zaključak je vrlo jasan:
Inkluzivnost nije ustupak, nego strategija; nije dodatak, nego polazište.
Zašto? Vrlo jednostavno:
U našoj industriji često govorimo o inovacijama, održivosti, nasljeđu i utjecaju. Ali postoji li veći utjecaj od onoga da osiguramo da svi – bez obzira na sposobnosti ili posebne potrebe – mogu ravnopravno sudjelovati u događanjima koja stvaramo?
Budućnost industrije događanja stoga ne ovisi samo o održivosti, nego i o inkluzivnosti. Ona više ne smije biti opcija. Što je prije prihvatimo, to će naša industrija biti jača, otpornija i uspješnija.
