Pitali smo stručnjake: Kakav nam budući kongresni centar u Zagrebu treba?

Izgradnja novog kongresnog centra u Zagrebu, na zemljištu u vlasništvu Grada Zagreba u sklopu Zagrebačkog Velesajma, jedna je od trenutno najvažnijih tema u sektoru poslovnog turizma u Hrvatskoj. Pitanja koja se pritom otvaraju tiču se ne samo tehničkih i arhitektonskih rješenja, nego i kapaciteta, modela upravljanja, realnih projekcija poslovanja, kao i dugoročne strategije pozicioniranja Zagreba na europskoj i svjetskoj MICE sceni. 

Nakon što je Zagrebački Velesajam objavio Studiju razvoja budućeg Kongresnog centra Zagreb, slijedi objava javnog urbanističko-arhitektonskog natječaja. Projekt je u potpunosti usklađen s predloženim izmjenama i dopunama GUP-a, za koje je već dobivena suglasnost nadležnih tijela. O tim izmjenama i dopunama raspravljat će se i odlučivati na rujanskoj sjednici Gradske skupštine. GUP predviđa urbanističko-arhitektonski natječaj zbog značaja predmetne lokacije unutar Grada Zagreba, a na temelju odabranog rješenja pristupit će se izradi urbanističkog plana uređenja te potom slijedi priprema projektne dokumentacije. Inače, otvorenje novog kongresnog centra predviđa se za 2029. godinu.

Ovaj projekt dolazi u trenutku kada se svjetsko tržište kongresnog turizma intenzivno razvija, a konkurencija među destinacijama za velika međunarodna događanja sve je oštrija. Stoga je od velike važnosti da se kongresni centar vrlo pažljivo i dobro isplanira. Kako bi se dobila stručna perspektiva, upitali smo neke od vodećih domaćih, ali i međunarodnih stručnjaka kongresne industrije za mišljenje o predloženim kapacitetima, funkcionalnosti i poslovanju budućeg centra.

Kapacitet mora pratiti realnu potražnju i intelektualni kapital destinacije

Prema studiji planirana je velika dvorana za 2.500 sudionika, dodatna dvorana s 500 mjesta, šest modularnih dvorana od prosječno 150 m² te 25 soba za sastanke od 40 m². Kongresni centar bio bi dio većeg poslovnog kompleksa koji će uključivati i hotel s četiri zvjezdice koji bi imao 300 soba te poslovne zgrade i komercijalne sadržaje (trgovine, ugostiteljstvo).

Miloš Milovanović, partner u konzultantskoj kući Gaining Edge, ističe važnost analize tržišta prilikom odlučivanja o kapacitetima: „Kapaciteti objekta i raspored prostorija u njemu se određuje na osnovu analize potražnje po segmentima kongresne industrije. Trebalo bi uzeti u obzir kako lokalno, tako i međunarodno tržište i to u segmentima korporativnih poslovnih skupova te znanstvenih i stručnih konferencija domaćih i međunarodnih asocijacija. Najveći kapacitet zahtijevaju međunarodni kongresi pa veličina glavne ili plenarne dvorane ovisi o postojanju lokalnih stručnjaka u upravnim tijelima međunarodnih asocijacija koje organiziraju ovakve skupove.“

Spomenuo je i kako bi trebalo napraviti benchmarking analizu u odnosu na gradove sličnog profila. No, naglasio je kako se detaljne i opsežne analize veoma rijetko rade jer zahtijevaju duboko poznavanje kongresnog tržišta i trendova te nemaju posebne veze s turizmom ili analizama tržišta nekretnina. Također, gradovi često upadaju u zamku pa se uspoređuju s daleko uspješnijim destinacijama ili nekima koje su imale drugačiju prirodu razvoja destinacijskog proizvoda, jer to vide kao politički atraktivnije. 

Nikica Žunić, direktor PCO i DMC agencije Penta, jedne od najaktivnijih agencija u organizaciji medicinskih i ostalih kongresa u Hrvatskoj i inozemstvu, kaže kako njihovo iskustvo pokazuje da je Zagreb trenutno destinacija koja može funkcionalno odraditi kongrese s maksimalno 600 do 800 ljudi. Postoje prostori za daleko veći broj sudionika, ali prateća infrastruktura koja je potrebna za dobivanje takvih kongresa je manjkava. 

„Inicijativu za izgradnju kongresnog centra prepoznajemo kao mogućnost da uđemo na tržište kongresa s većim brojem sudionika, posebno uzevši u obzir da su neka stručna medicinska i znanstvena društva i predsjednici tih društava prerasli okvire koje nudi grad Zagreb, a mi u svakodnevnoj komunikaciji s njima možemo to promijeniti. Također, hrvatski stručnjaci postaju međunarodno prepoznati te je potencijal njihovog utjecaja za dovođenje kongresa značajan. Isto tako profesionalnost i razina usluge koje pružaju domaće agencije i hoteli mogu i već konkuriraju međunarodnima. Međutim, da bismo to mogli postići potrebna je čvrsta koordinacija svih: agencija, hotelijera, predstavnika TZ-a i upravitelja kongresnih kapaciteta“, zaključuje Žunić.

Struka traži kvalitetno rješenje modularnih dvorana

Adem Braco Suljić, suosnivač i direktor MEETEX-a te MICE konzultant s dugogodišnjim iskustvom u  međunarodnoj kongresnoj industriji, smatra kako kapaciteti predviđeni studijom nisu dovoljni da se konkurira ostalim sličnim kongresnim destinacijama te je naglasio specifičnost kongresne industrije: „Studija daje dobar okvir, ali za planiranje kongresnog centra potrebna je detaljnija metodologija od usporedbe sa sličnim objektima u Europi. Kapacitet od 2.000 do 2.500 sudionika često se unutar struke spominje kao dovoljan za Zagreb, no otvoreno je pitanje konfiguracije glavne dvorane. Konkurentnost nije u veličini najveće dvorane, već u polivalentnosti i fleksibilnosti prostora.“

Ako bi najveća dvorana bila amfiteatar kako studija sugerira, kapacitet bi se dugoročno pokazao ograničavajućim pa predlaže prilagodljiv i modularan prostor: „U svijetu poslovnog turizma amfiteatar je dobro imati, ali već imamo Lisinski i to u neposrednoj blizini. Površina koju bi zauzeo planirani amfiteatar budućeg kongresnog centra se može pametnije iskoristiti za pravu, ravnu, visoku dvoranu u koju može stati i 2500 ljudi u kino postavu, a da se ta ista dvorana po potrebi može dijeliti na manje segmente. Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski se s razlogom zove koncertna, a ne kongresna.

Također, nameću se pitanja vezana uz stručnost razrade koncepta manjih i/ili modularnih dvorana - čak 25 malih soba (za 15-ak ljudi), dok je broj dvorana uobičajene veličine (50, 100 ili više sudionika) vrlo ograničen.“

Po pitanju malih dvorana s njim se slaže i Ranko Filipović, predsjednik Hrvatske udruge profesionalaca kongresnog turizma, koji smatra i da bi glavna plenarna dvorana trebala biti veća: „S obzirom na veličinu i značaj investicije, idealno bi bilo 3.000 - 4.000 mjesta, slično Sava centru u Beogradu. Veći kapacitet omogućio bi organizaciju većih kongresa i događanja te povećao međunarodnu konkurentnost. Modularne manje dvorane mogu biti funkcionalne, no 25 malih soba od 40 m² djeluje pretjerano ako nije predviđena opcija njihovog međusobnog spajanja.“

Da su fleksibilnost i povezanost prostora ključni za konkurentnost, naglašava i Milovanović koji ističe i kako je prevelika razlika u kapacitetima najveće i prve sljedeće dvorane. Dodao je i kako bi profesionalci iz industrije s međunarodnim iskustvom trebali biti uključeni u daljnje planiranje: „U Zagrebu ima puno kongresnih stručnjaka među kojima i onih sa snažnim međunarodnim ugledom i kontaktima, pa bi oni svakako mogli pomoći da se donesu dobre odluke jer će one imati dugoročne posljedice za desetljeća koja dolaze“.

Iz Zagrebačkog velesajma ističu kako je cilj urbanističko-arhitektonskog natječaja upravo privlačenje najkvalitetnijih timova u razradi planiranih sadržaja na lokaciji: „Za očekivati je da će većina prijavljenih sudionika u ovom natječaju imati u svom timu stručnjake koji su upoznati s poslovanjem kongresnih centara. Isto tako, Ocjenjivački sud će se sastojati od niza stručnjaka čiji je zadatak uz najbolje urbanističko-arhitektonsko rješenje odabrati i ono najfunkcionalnije za poslovanje budućeg kongresnog centra. Zagrebački velesajam je otvoren za suradnju sa svim relevantnim dionicima i profesionalcima, s ciljem da ovo strateški važno i prostorno vrijedno zemljište učini Zagreb još poželjnijom destinacijom.“

Hotel u sklopu kompleksa je važan, ali prioritet je kongresni centar

Što se tiče hotela s 300 soba i četiri zvjezdice, stručnjaci smatraju da je kapacitet adekvatan. „Kongresni organizatori preferiraju destinacije koje imaju hotelski smještaj u blizini kongresnog centra na pješačkoj udaljenosti, što je tzv. paket objekata (facility package). To podrazumijeva da u neposrednoj blizini kongresnog centra ima soba u hotelima bar za oko polovinu mjesta u glavnoj plenarnoj dvorani, što bi u ovom slučaju bilo oko 1000. Međutim, hotel s 300 soba koji je direktno povezan s kongresnim centrom i koji može biti središnje mjesto za smještaj sudionika, govornika i organizacijskog tima za velike kongrese, je sasvim dovoljan.“ istaknuo je Miloš Milovanović.

Adem Braco Suljić naglašava važnost ulaganja u sam kongresni centar više nego u veći hotel ili u poslovno-uredski objekt: „Lokacija budućeg centra zaista je izvanredna po puno kriterija pa tako i po prometnoj povezanosti, a Zagreb ima dovoljno hotelskih kapaciteta s 4 zvjezdice, koje su najčešći odabir organizatora kongresa i konferencija, do kojih će se lako stići transferima. Novi hoteli se otvaraju dobrim ritmom, a on će se sigurno i povećati kad se izgradi kongresni centar pa mislim da s veličinom hotela uz sam centar nema potrebe pretjerivati“. 

Izgradnju kongresnog centra treba promatrati kao strateški projekt razvoja cijele gradske zone u poslovnu jezgru što dovodi do ukupne transformacije grada pa će i privatni sektor prepoznati atraktivnost zone i brzo reagirati u skladu sa svojim interesima, naglašava Milovanović. S njim se slaže i Nikica Žunić: „Kada se izgrade infrastrukturni kapaciteti, njih će slijediti i privatne inicijative smještajnih kapaciteta nakon kojih će doći dodatni infrastrukturni, što čini pozitivnu spiralu prema rastu“.

Javna ili privatna upravljačka struktura? Dilema koja traži hibridni model

Predloženo je da budućim kongresnim centrom upravlja Zagrebački velesajam d.o.o. ili novoosnovani SPV (subjekt posebne namjene) u javnom vlasništvu. Iz Zagrebačkog velesajma kažu kako se očekuje da će se nove aktivnosti povezati s njihovim postojećim poslovanjem: „Planirano je da stalni tim kongresnog centra broji između 40 i 50 zaposlenih, uz mogućnost daljnjeg širenja ovisno o potrebama poslovanja. Uz to, tijekom većih događanja Zagrebački velesajam redovito angažira i specijalizirane djelatnike te vanjske tvrtke, čime se osigurava dodatna profesionalna podrška i visoka razina organizacije. Imamo iskusan tim koji se bavi iznajmljivanjem prostora za razna događanja, a zajedno s tehničkim timom prate potrebe klijenata i predlažu opcije uređenja prostora.“

Adem Braco Suljić uočava ključnu dilemu: „Interno upravljanje bi za zajednicu sigurno bilo bolje jer ne bi bilo vođeno isključivo profitom. No, kako znamo, takav sustav upravljanja ovisi o puno faktora i teško može održavati stabilnost i dugoročni kontinuitet koji su iznimno važni u prvim godinama razvoja. Osim ako bi se posebnim uredbama odredilo da onaj tko upravlja centrom ovisi o poslovnim, a ne o izbornim rezultatima. 

Vanjsko upravljanje bi pak bilo neovisno o takvim vanjskim utjecajima no, onda budućnost ne samo kongresnog centra, nego i razvoja cijele industrije dajemo u ruke nekome tko je više usmjeren ostvarenju financijske dobiti nego generiranju koristi za širu zajednicu“. Stoga Suljić zagovara hibridni model u kojem bi SPV imao ključnu ulogu, ali uz trajni angažman međunarodnih stručnjaka.

Milovanović ističe da se u Europi već dugo napušta isključivo javni model zbog političkih utjecaja i budžetskih ograničenja: „Već dugo vremena se javlja model da gradovi sklapaju ugovore s menadžment kompanijama i tako se uvodi komponenta privatnog interesa. Međutim, ovakve kompanije su više zainteresirane za ugovore u zemljama Bliskog Istoka i Azije“. Kao primjer uspješne privatne revitalizacije navodi beogradski Sava centar pod Delta Holdingom te novi Generali kongresni centar u Trstu. U slučaju Zagreba suradnja grada i privatnog kapitala može stvoriti stratešku transformaciju cijelih urbanih zona.

Jesu li projekcije poslovanja realne?

Studija predviđa 130 događanja u prvoj godini i rast do 190 događanja u trećoj te prosječnu popunjenost glavne dvorane od 60% u startu, odnosno 70% nakon tri godine.

Filipović smatra da su brojke nedovoljno potkrijepljene i da će ključnu ulogu imati sustavni rad turističkih zajednica Zagreba i Hrvatske koje sudjeluju na svim glavnim MICE poslovnim burzama u svijetu, održavaju kontakte s kupcima te zaprimaju konkretne upite od klijenata. Dodatno, obje navedene institucije članice su ICCA-e, što otvara veliki prostor za djelovanje u segmentu međunarodnih kongresa, s obzirom na stratešku važnost te organizacije u industriji.

To potvrđuju i iz Zagrebačkog velesajma koji naglašavaju: „HTZ i TZGZ su ključni dionici cijelog procesa. Paralelno s izgradnjom kongresnog centra trebaju se planirati aktivnosti s ciljem pozicioniranja Grada Zagreba kao destinacije za velike kongrese. Iskustva kongresnih centara u Beču su pokazala da je takva suradnja od iznimnog značaja za uspješno poslovanje kongresnog centra.“

Braco Suljić ocjenjuje da su projekcije pomalo konzervativne – broj događanja mogao bi biti i znatno veći jer se čak i u kongresnim hotelima nekad toliko događanja zna održati u samo mjesec dana: „Uz to, novi kongresni centri uvijek donesu i značajne pozitivne promjene na tržištu, jer sama destinacija postaje atraktivnija i konkurentnija. Dakle, mislim da možemo biti prilično sigurni da bi broj događanja trebao biti veći od onog prognoziranog u studiji.“ 

Milovanović ističe da ključ leži u fleksibilnosti i multifunkcionalnosti prostora: „Smatram da broj događanja mora biti veći, ali za takvo nešto je neophodno da se dizajnira prostor koji pruža te mogućnosti. Važno je da prostor ima mogućnost ugostiti različite tipove događanja, da ima prateće prostore koji korespondiraju s glavnim dvoranama, da ima predvorja i foajee koji dobro komuniciraju, da ima pozadinski prostor koji podržava različite vrste skupova i njihovo istovremeno odvijanje. Dobro planiran i dizajniran kongresni centar može imati više od 400 događanja godišnje i to smo dokazali već u prvoj godini rada nakon renoviranja i ponovnog otvaranja Sava centra“.

Strateški preduvjeti uspješnog razvoja

Na pitanje koji su najvažniji faktori dugoročnog uspjeha - lokacija, upravljanje, prodaja, promocija, povezivanje s industrijom - stručnjaci se slažu oko nužnosti holističkog pristupa.

Suljić ističe kako tu ima puno posla prije samog otvorenja, a koji nije samo idejni i građevinski: „Za sve ozbiljne i velike skupove destinacije se biraju po dvije, tri ili više godina unaprijed, što znači da ako se planira otvaranje 2029. i ako se očekuje bilo kakva ozbiljnija popunjenost, morali bismo se primiti posla već iduće godine. Treba imati fiksan i garantiran datum otvorenja centra, oformljen tim koji centrom upravlja i koji ga proaktivno prodaje, detaljno razrađenu strategiju sa sustavom turističkih zajednica koje su glavna poluga promocije destinacije“.

Milovanović pak upozorava na širu perspektivu: kongresni centar nije samo infrastrukturni projekt, već dugoročna misija koja mora objediniti javni i privatni sektor, oblikovati kulturne i poslovne navike građana te osigurati Zagrebu međunarodnu konkurentnost.

Studija Zagrebačkog velesajma predstavlja značajan početak ambicioznog projekta, ali stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom u organizaciji međunarodnih kongresa i upravljanju kongresnim centrima upozoravaju da detalji mogu odlučiti hoće li Zagreb postati konkurentna europska kongresna destinacija. Plenarna dvorana od 2.500 mjesta može biti početna osnova, ali fleksibilnost, modularni prostori, adekvatni hotelski kapaciteti i povezanost s gradom ključni su čimbenici za dugoročan uspjeh, kao i suradnja svih uključenih dionika. 

Uključivanje profesionalaca iz kongresne industrije, ne samo arhitekata i ekonomista, u iduće faze planiranja natječaja bit će od iznimne važnosti kako bi se osiguralo da novi Kongresni centar bude u skladu s potrebama organizatora kongresa te da podigne Zagreb na novu razinu u europskom kongresnom turizmu. Uostalom, Grad Zagreb procjenjuje vrijednost javne investicije u Kongresni centar od 51 milijun eura bez PDV-a, stoga bi ovakvo veliko ulaganje, od strateškog značaja za Grad, trebalo biti dobro isplanirano i opravdano.