U Zadru održana Opća skupština Europske putničke komisije ETC
Hrvatski hotelijeri ove su godine do prvih dana srpnja ukupno gledano zabilježili nešto bolji promet nego prošle godine, buking visoke ljetne sezone je dobar, a za posezonu i znatno bolji od lani, ali unatoč tome srpanj i kolovoz treba dobro taktički odraditi jer se primjerice i mali minus u kolovozu neće moći tako lako nadoknaditi ma kako dobri rezultati bili u prva ili zadnja četiri mjeseca u godini.
Poruka je to predsjednika Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) Kristijana Šustara koji ističe i da se zbog dugogodišnjeg nedostatka novih hotelskih kapaciteta ni ovog ljeta ne može očekivati neki veći rast i bit će uspjeh ako se zadrži tempo s početka ovog ljeta odnosno ponovi lanjsko ljeto. Iako još nemaju podatke za sve regije Šustar ističe da su u predsezoni dobro radili hotelijeri u Istri i još nekim regijama, ali definitivno najbolje u Dubrovniku koji su zabilježili i do 15 postotni porast prometa. To povezuje s jednim, kako kaže, jako pozitivnim trendom u Dubrovniku, a to je da najbolje rezultate s najvećim stopama rasta bilježe najkvalitetniji, pa i najskuplji hoteli.
Ista stvar se primjećuje i u kamping segmentu, da nabolje posluju najkvaliteniji, što pokazuje da kvaliteta ipak dolazi do izražaja, da se u nju isplati ulagati i da ono što stvarno vrijedi ima i tržište. Na upit je li točno da i ove godine ima hotelijera koji spuštaju, a neki i 'obaraju' cijene tijekom glavnog ljetnog dijela sezone, Šustar kaže da svi spuštaju cijene, ali da je to zapravo pitanje cjenovne politike što je u hrvatskom turizmu problematično dugi niz godina jer te politike zapravo nema. Cijene u hotelima ne prate proizvođačke cijene niti se s njima usklađuju, nego se cijena koristi kao alat prodaje i mijenja se ovisno o tome koji se kanali prodaje ciljaju u određenom trenutku.
Ističe i da ove godine za razliku od nekih prošlih više nitko ne govori o 'rupama' u srpnju ili drugim terminima zbog slabe ili nikakve popunjenosti, što je upravo rezultat rada s cijenama kao alatom prodaje, ali i edukacije i prilagodbe hotelskih prodaja. Bez toga, a takvih slučajeva ima i ove godine kod nekoliko kompanija koje ne želi imenovati, dolazi do tog znatnog spuštanja cijena u nekim terminima zbog totalno krive cjenovne platforme što ne samo narušava poslove drugim hotelijerima nego stvara i nelojalnu konkurenciju.
U vezi pada prometa ove godine s domaćeg tržišta Šustar ističe da u tom smislu dijelimo sudbinu zemalja eurozone, primjerice Italije i Španjolske, čijim je građanima uslijed krize oslabljena kupovna moć i teže se odlučuju za putovanja. Za hrvatski turizam sreća je pritom što je Hrvatska blizu brojnim emitivnim tržištima gdje ima i onih na koje kriza nije previše utjecala, ali što se tiče domaćeg gosta teško je očekivati da će ih u hotelima biti više s obzirom na pad standarda. To otvara i stari problem da je Hrvatska jedna od mediteranskih zemalja koje imaju najmanji udjel domaćih turista u ukupnom turističkom prometu, što je dugoročno gledano veliki rizik. Druge zemlje, poput Italije, ove godine primjerice s posebnim vaučerima (oko tisuću eura za posebne socijalne skupine) pokušavaju motivirati Talijane na odmore u vlastitoj zemlji, ali na žalost Hrvatska nema novca za takvu motivaciju domaćih turista koji su i dalje više okrenuti privatnom smještaju, vlastitom ili u najmu, ili onom kod rodbine i prijatelja.
