Glamur Esplanadine gurmanske božićne kolekcije u toplini i sigurnosti vašeg doma
Za Josipa Friščića slobodno možemo reći da je ikona zagrebačkog hotela Esplanade. Uvijek dobre volje, spreman pomoći svakome gostu, zaljubljen u svoj posao banketnog managera (meetings&events manager). Organizatori privatnih i poslovnih evenata znaju koliko je važno imati osobu koja na licu mjesta čvrsto drži sve konce u svojim rukama, u koju se mogu pouzdati da će izići u susret svim njihovim zahtjevima. U Esplanadi je to upravo Josip Friščić, kroz čije su ruke prošle stotine događanja. Organizira sve vrste evenata, no imam dojam da su mu svadbe najomiljenije jer su pune dobrih emocija, a upravo je zadovoljstvo gostiju ono što pokreće gospodina Friščića da svoj posao obavlja s predanošću, entuzijazmom i veseljem.
Cilj mi je približiti posao meetings&events managera struci i široj javnosti, stoga sam razgovarala s Josipom Friščićem jednog ponedjeljka ujutro u njegovu, kako voli reći, carstvu – zapravo skladištu opreme za evente u podrumu hotela Esplanade. Taj dan su u hotelu bile organizirane dvije važne press konferencije. Njegov je mobitel svako malo zvonio, ne samo radi tekućih stvari i pitanja kolega, nego i zahvale mladenke čija je svadba bila vikend prije. Friščić je, naravno, bio meštar ceremonije.
Najljepši posao na svijetu
„Najlakše je kad su svi sretni i zadovoljni - onda je ovo najljepši posao na svijetu. Nikad mi ništa nije teško. Posao mi je igra, uživam u njemu. Ima gostiju koji dođu u stresu, ali nakon deset minuta ih opustim, svi se smijemo i tako je sve lakše. Odmah vidim gdje bi moglo krenuti u krivom smjeru i upozorim na to, gosti cijene iskustvo. No, sve je to kroz osmijeh, a lijepa riječ otvara sva vrata. Gosti pimijete kad se potrudiš.“, otkriva tajne svog uspjeha s ljudima ovaj iskusni event manager.
Josip Friščić, inače rođeni Međimurac, u hotelu Esplanade radi više od 30 godina. Prije pozicije banketnog managera prošao je nekoliko drugih radnih mjesta u Esplanadi, a karijeru u ugostiteljstvu započeo je u Sloveniji. „U osmom razredu učili smo pisati molbe. Sasvim slučajno, ugledavši hotelske letke kod starijeg brata koji je tada radio na Zagrebačkom Velesajmu, poslao sam svoju molbu u hotel Slon u Ljubljani. Dogodilo se da su mi odgovorili i pozvali me. Upisao sam ugostiteljsku školu u Ljubljani i već nakon mjesec dana govorio slovenski. Ostao sam u Sloveniji sedam godina, a onda se vratio u Hrvatsku i došao u Zagreb. Brat mi je našao posao u hotelu Dubrovnik, otkuda su me poslali na praksu u Esplanadu, a tu sam i ostao. U to vrijeme šef hrane i pića bio je slavni kuhar Stevo Karapandža. Bio sam 'konobar broj 1', zatim šef restorana Taverna Croatica, neko vrijeme i direktor hrane i pića, a kad je Esplanadom počeo upravljati Rezidor, postao sam meetings&events manager.“
Zadaci meetings&events managera
„Nakon što kolege prodaju event, počinje moj posao. Preuzimam kompletnu organizaciju događanja u hotelu. Kod svadbi, odmah se upoznam s mladencima, dajem im svoj mobitel, i kažem im da od sada 'preuzimam sve grijehe'. Važno je klijentima dati sve ono što su dogovorili, ali i više od toga. Imamo puno konferencija, ja organiziram ručkove, pauze za kavu, postavu dvorana, cjelokupno osoblje. Obično dan prije eventa postavimo sve dvorane i nastojimo sve unaprijed pripremiti. Volim da pauze za kavu budu spremne i 15 minuta prije dogovorenog. Sve veće manifestacije vodim od početka do kraja. Na poslu sam od sedam ujutro pa do ispraćaja zadnjeg gosta, često i do kasno navečer. Srećom, imam suprugu koja razumije moj posao.“
Pamti samo sretne dane
Friščić iz svoje dugogodišnje karijere pamti samo dobre trenutke, a kaže kako zanimljivih i simpatičnih doživljaja ima gotovo svaki dan. Posebno oko ima za spajanje ljudi. Tako je ispričao angodotu s nedavne maturalne večere. „Ne možete zamisliti koliko je sreće u dvorani kad se skupi nekoliko stotina maturanata i njihovih roditelja, djedova, baki, a svi lijepo dotjerani, sretni, veseli. Čestitao sam tako i pohvalio jednog djeda i unuka kako lijepo izgledaju. Nešto kasnije dolazi jedna maturantica s bakom. Normalno da sam upoznao djeda i baku. Odu maturanti, a njih dvoje sjede na kavi. Svaki dan je neka prilika za nešto lijepo, samo je treba prepoznati“, zaključuje Friščić.
Kaže kako se osjeti kriza i u organizaciji konferencija. Prije se više trošilo, bilo je više gala večera. No, u hotelu imaju standarde i cilj je pružiti najbolju uslugu, bez obzira koliko je tko platio. Gdje se vidi za pet, deset godina, pitam. Uz smijeh kaže u penziji, no odmah potom odgovara kako se vidi u Esplanadi jer voli svoj posao. „Kada odem u penziju, odmah ću tražiti drugi posao. Najveći je štos što dvanaest godina nisam koristio godišnji odmor. Čak i kad sam ga koristio, opet bih preko ljeta otišao raditi na Brijune.“
Voli raditi s mladima, a i oni s njim. Nesumnjivo, imaju štošta naučiti od gospodina Friščića. Ima samo riječi hvale za učenike i studente koji mu dolaze na praksu. „Nedavno sam jednog tako dobro istrenirao, da je završio u hotelu DoubleTree by Hilton“, veselo zaključuje naš razgovor.
