Andreja Rudančić: Hrvatska još ne shvaća važnost poslovnog turizma i veličine MICE industrije
U Dubrovniku je od 22. do 28. svibnja 2015. održan Svjetski kongres o tunelima i podzemnim građevinama – WTC 2015 u organizaciji Hrvatske udruge za tunele i podzemne građevine (ITA Croatia) uz potporu Svjetske udruge za tunele i podzemne građevine (ITA-AITES). Kongres je okupio 1.572 sudionika iz 71 države svijeta i po prvi puta je održan u ovom dijelu Europe. Za dovođenje tog kongresa u Hrvatsku, prof dr. sc. Davorin Kolić, predsjednik udruge ITA Croatia i predsjednik Organizacijskog odbora kongresa, osvojio je ovogodišnju nagradu Ambasador hrvatskog kongresnog turizma u sklopu Foruma hrvatske kongresne industrije. Tim smo povodom razgovarali s njim o tome kako je tekla organizacija tako velikog skupa.
Organizacija Svjetskog kongresa o tunelima i podzemnim građevinama – WTC 2015 dodijeljena je Hrvatskoj u svibnju 2012. tijekom svjetskog kongresa u Bangkoku. U nadmetanju za domaćinstvo kongresa Hrvatska je pobijedila Njemačku i Dansku. Kako je do toga došlo?
To je duga priča. Naime, u Hrvatskoj nema tunela, odnosno vrlo ih je malo i ne postoji tradicija u inženjerstvu gradnje. U posljednjih 25 godina u Hrvatskoj nije bilo profesora, knjiga ili udžbenika iz toga područja. Naša priča kreće 2008. godine kada sam sa sinom profesora Hudeca, nakon njegove smrti, završio knjigu koju je on započeo. Objavili smo ju kao HUBITG (Hrvatska udruga za betonsko inženjerstvo i tehnologiju gradnje). Knjiga je tiskana u 2.000 primjeraka na hrvatskom i engleskom i vrlo brzo su svi primjerci bili rasprodani i razdijeljenji. Knjiga je privukla puno pažnje pa smo odlučili osnovati ITA Croatia (Hrvatska udruga za tunele i podzemne građevine). 2012. godine smo organizirali prvi kongres u Hrvatskoj koji je okupio čak 2.000 ljudi iz raznih krajeva svijeta i mnogi od njih su predložili da se kandidiramo za svjetski kongres. Te iste godine, u Bangkoku je održan svjetski kongres gdje smo se kandidirali za domaćina sljedećeg kongresa. 50 država članica je glasovalo i mi smo dobili 24 glasa, Danska 14, a Njemačka 12. Vrlo neočekivano, Njemačka je ispala, a u sljedećem krugu, gdje nam je konkurencija bila samo Danska, mi smo dobili 29 glasova, a Danska 21. Bila je to senzacija, svi su bili vrlo iznenađeni kako je jedna tako mala zemlja pobijedila. Za kandidaturu smo izradili prezentaciju i kratki video te sudionicima podijelili prigodne dubrovačke suvenire. Rekli su nam da su se odlučili za Hrvatsku zato što smo u prezentaciji pokazali da znamo točno što želimo organizirati. Osim toga, ipak je to Dubrovnik.
Infrastruktura je vrlo bitna
Zašto ste se odlučili za Dubrovnik i koji su uvjeti koje neka destinacija mora zadovoljiti kako bi bila prihvaćena kao domaćin?
Dubrovnik nam je, od samog početka, bio jedina opcija. Osim zbog svoje atraktivnosti i prepoznatosti u svijetu, on jedini ima infrastrukturu koja zadovoljava uvjete. Naime, uvjet je da odabrana destinacija ima dvoranu sa 1.200 sjedaćih mjesta, a da u okolici od 5km od dvorane ima kapacitete od 2.000 kreveta. U Hrvatskoj toga, nažalost, nema nigdje drugo, čak ni u Zagrebu. Valamar Lacroma Dubrovnik ima dvoranu koja može primiti toliki broj ljudi i 4-5 hotela s dovoljno kapaciteta, u krugu od 5km. Još jedan od uvjeta je i 1.500m2 izložbenog prostora gdje sudionici mogu izlagati i prezentirati svoje proizvode. Za te potrebe smo unajmili šatore u kojima je na samom kogresu bilo čak 140 štandova.
Koji detalji organizacije su Vam kao predsjedniku Organizacijskog odbora kongresa bili najvažniji?
Kao i svakom organizatoru, najvažnije mi je da su ljudi zadovoljni nakon održanog kongresa. No, naučili smo da je nemoguće postići da su svi zadovoljni kada događanje posjeti 1.570 ljudi. Njemački predstavnici su bili prilično nezadovoljni, a na to je sigurno utjecala i činjenica što smo ih pobijedili u kandidaturi za domaćina kongresa. Drugi element koji je jako bitan u organizaciji je infrastruktura s kojom raspolažemo. Hrvatska nije pripremljena za tako velike kongrese. Tako veliko događanje poprima razmjere na koje mi kao sredina i društvo nismo navikli. Vrlo važan detalj je i sam program i tijek njegovog odvijanja. On mora biti dovoljno unaprijed pripremljen i fiksiran, a mi smo imali problema s izmjenama u zadnji čas. Osim toga, neki od prijavljenih predavača se nisu pojavili na svojim predavanjima što stvara veliki problem na licu mjesta. Treba to vrijeme tada nekako popuniti da sudionici ne čekaju. To je problem same organizacije unutar Svjetske udruge za tunele i podzemne građevine (ITA-AITES) koja će morati poraditi na uređenosti i reprekusijama u takvim slučajevima.
Koliko je ljudi sudjelovalo u organizaciji i koliko je dugo trajao proces priprema?
Nakon kandidature 2012. godine, do 2014. godine organizacija se sastojala samo od promotivnih aktivnosti, a prave pripreme su trajale godinu dana. Kako u Hrvatskoj udruga ne može samostalno organizirati takve skupove, već tehnički organizator mora biti agencija, tako smo osnovali turističku agenciju HUBITG, istog naziva kao i udruga (Hrvatska udruga za betonsko inženjerstvo i tehnologiju gradnje). U agenciji je zaposleno troje ljudi koji su se od početka bavili organizacijom kongresa. 12 mjeseci prije održavanja kongresa priključilo se još 7-8 osoba, uz 10-12 vanjskih suradnika, a posljednjih mjesec dana timu se pridružilo još 40 osoba što je ukupna brojka od 60 ljudi.
Kongres je nadmašio sva očekivanja
Kongres je trajao čak 7 dana. Kako je bio koncipiran program, jeli bilo terenskih obilazaka nekih primjera tunela i podzemnih građevina u Hrvatskoj?
Zapravo, kongres je ukupno trajao 10 dana. Jezgra kongresa, prezentacije i predavanja, trajala je 3 dana. Generalna skupština organizacije sastala se nekoliko dana prije. Svjetska organizacija za početak svakog svjetskog kongresa pripremi dvodnevni seminar koji se bavi temama specifičnim za regiju u kojoj se održava kongres. Tako je bilo i kod nas pa je u petak i subotu održan seminar s temama krša (koji prevladava u priobalju) i šljunka (koji prevladava u kontinentalnoj Hrvatskoj). Kongres je tako započeo već u četvrtak navečer i petak, a trajao je do nedjelje sljedećeg tjedna. U program su bili uključeni i izleti tehničke prirode: posjet HE Zakučac kod Omiša, tunelu Biokovo, HE Dubrovnik i novoj HE koja se tek gradi - Dubrovnik 2, te posjet novoj autocesti Bar-Boljare u Crnoj Gori.
Kakav je bio odaziv sudionika na kongres, koliko je bilo predavača i izlagača? Jesu li se imali vremena upoznati s ljepotama Dubrovnika i koji su njihovi dojmovi o Hrvatskoj?
Ovaj kongres pratile su rekordne brojke u odnosu na prethodne i one kongrese koji slijede. Prisustvovalo je 1.572 sudionika, od čega je stotinjak sudionika biloiz Kine i 50 iz Irana, što je vrlo zanimljivo. Prijavljeno je bilo 660 članaka što je izuzetno veliki broj. Od tih 660 prihvaćeno ih je 390, što je opet puno jer će sljedeći kongres, koji će biti u San Franciscu, imati 220 članaka. Izlagača je na štandovima u izložbenim šatorima bilo čak 140, a najveća izložba do tada je imala 100 izlagača.
Sudionici koji su došli iz vrlo udaljenih krajeva, poput Kineza, odmah su uplatili i turističke ture kako bi usput vidjeli Mostar i Sarajevo, a zadnji dan su na putu do Zareba posjetili i Plitvice. To su sve mjesta o kojima su puno čuli i htjeli su ih posjetiti. Upoznali su Dubrovnik i okolicu, a uz izlete tehničke prirode posjećivali su i neke turističke atrakcije. Jako im se svidjela naša gastronomska ponuda, a o tome svjedoči i činjenica da je upravo taj dio bio i najveći trošak ovog kongresa. Tako su na primjer, prilikom posjete HE Zakučac kod Omiša posjetili i poznate Radmanove mlinice gdje su uživali u domaćoj janjetini.
Zagreb, Opatija i Dubrovnik trebaju kongresne centre
Kao organizatoru stručnih skupova, što Vam u Hrvatskoj najviše nedostaje, odnosno u kojim segmentima bismo mogli imati bolju uslugu?
Kao što sam već spomenuo, osnovali smo turističku agenciju za potrebe organizacije ovog kongresa, međutim njeno poslovanje se već proširilo. Tako imamo nove planove za organizaciju raznih događanja u Hrvatskoj, ali i šire. Ono što Hrvatskoj nedostaje je kongresni centar, i to ne samo jedan. Zagreb, Opatija i Dubrovnik bi trebali imati kongresni centar, veliku građevinu koja može primiti 2.000 ljudi, ali s polivalentnim dvoranama koje se mogu koristiti i za manje skupove. Hrvatsku promoviramo kao kongresnu destinaciju, a nemamo adekvatnu infrastrukturu i na tome moramo poraditi. Imamo prirodne ljepote i, za sada, jedino time privlačimo događanja i organizatore. Ne nedostaje nam ljudi, hrane ili sadržaja, nedostaje nam kongresni centar. Također, trebali bismo poraditi na ponudi noćnog života. Noćnog života koji je prihvatljiv strancu. Naime, ženske sudionice kongresa poželjele su navečer izaći negdje gdje mogu plesati, ali u Dubrovniku, polovicom svibnja, nema takve ponude. Morali smo sami organizirati party na terasi hotela.
Dodijeljena Vam je nagrada „Ambasador hrvatskog kongresnog turizma“ iz znanstvene, kulturne, sportske i gospodarske zajednice. Koliko Vam, kao znanstveniku i organizatoru skupa, znači takvo priznanje?
Naravno da mi takvo priznanje puno znači jer je naš trud očito skrenuo pažnju stručnjaka iz industrije. Imamo jednu firmu koja je tehnička/stručna i drugu koja je agencija, a ovo priznanje nam puno znači i za naš budući rad i veliki je poticaj. Na Forumu kongresne industrije upoznali smo mnogo ljudi iz industrije, čuli brojne vijesti i novitete, a danas su informacije vrlo bitne. Hrvatska ima veliki potencijal u kongresnoj industriji i brojne atraktivne destinacije, a to možemo i moramo iskoristiti kao priliku za rast i razvoj u svim segmentima.
