Kako je životna filozofija Ramba Amadeusa našla svoje mjesto u ekskluzivnom retreat eventu za hotelijere

Best Stay posljednjih se godina profilirao kao jedna od prepoznatljivih poslovnih platformi za hotelsku industriju u regiji. Ono što je započelo kao konferencija za hotelijere danas obuhvaća i neke nove formate usmjerene na razvoj lidera, razmjenu znanja, povezivanje stručnjaka i otvaranje novih poslovnih prilika u regiji. Iza razvoja platforme stoji Martina Lucić Čanak s kojom smo razgovarali o najvećim izazovima suvremenog hotelijerstva, širenju na crnogorsko tržište, ulozi umjetne inteligencije i tehnologije te trendovima koji će oblikovati hotelsku industriju u godinama koje dolaze.

Kad si preuzela Best Stay, kakvu si viziju imala o tom projektu i što si tada željela promijeniti ili unaprijediti u odnosu na postojeći format?

Best Stay je od svog osnivanja imao vrlo jasnu i važnu ulogu na tržištu. Još 2015. godine bio je među prvim konkretnim poslovnim događanjima namijenjenim hotelijerima i turističkim profesionalcima u regiji. To je u to vrijeme bilo iznimno važno jer je industriji trebao prostor u kojem se ne razgovara samo općenito o turizmu, nego vrlo konkretno o hotelijerstvu, poslovanju, prodaji, tehnologiji, operacijama i razvoju.

Kad sam preuzela projekt, ne mogu reći da sam od prvog dana imala potpuno definiranu sliku svega u što će Best Stay izrasti. Tržište se u međuvremenu promijenilo toliko brzo da bi bilo nerealno tvrditi da je sve bilo unaprijed zacrtano. Ono što sam vrlo jasno znala jest da ne želim da događanje bude samo sebi svrha. Nisam željela konferenciju koja se održi, završi i nakon toga se ništa stvarno ne promijeni.

Od početka sam osjećala da Best Stay ima prostor prerasti iz jednog događanja u širu poslovnu platformu iz koje mogu rasti novi proizvodi, novi formati i novi načini povezivanja ljudi koji imaju isti mindset. Radi se o mindsetu ljudi koji žele ozbiljno promišljati o turizmu i hotelijerstvu, raditi na sebi, razvijati svoje tvrtke i donositi konkretnije odluke za budućnost poslovanja.

Ne samo program, nego i način na koji se ljudi susreću, razgovaraju, razmjenjuju ideje i vraćaju u svoje tvrtke s konkretnim uvidima.

Ovogodišnje izdanje konferencije ponovno je okupilo velik broj hotelskih stručnjaka i partnera. Kad se ugase reflektori i završi event, po čemu procjenjuješ njegov uspjeh? Jesu li to brojke, reakcije sudionika ili nešto treće?

Brojke su važne, naravno. One daju određenu sliku poput koliko je ljudi došlo, koliko je partnera sudjelovalo, kakav je bio interes tržišta. Ali u poslovnim događanjima brojke nikada nisu jedini pokazatelj uspjeha. Postoje događanja koja možda po čistim brojkama ne izgledaju spektakularno, ali su za određene ljude i tvrtke bila iznimno vrijedna. Zato uspjeh Best Staya gledam kroz nekoliko razina.

Prvo, gledam koliko je događanje sudionicima bilo korisno. Jesu li dobili uvide koje mogu primijeniti? Jesu li upoznali ljude koje inače možda ne bi upoznali? Jesu li se otvorile nove poslovne prilike, novi razgovori, nove suradnje?

Drugo, gledam što se događa nakon događanja. To mi je možda i najvažnije. Ako ljudi nakon Best Staya počnu drugačije razmišljati, ako odluče uključiti tim u promjene, ako prepoznaju gdje im curi profit, gdje trebaju bolje vodstvo, gdje trebaju tehnologiju ili gdje moraju ulagati u ljude, tada znam da događanje ima stvaran učinak.

Reakcije sudionika su nam iznimno važne i stvarno ih pažljivo slušamo. Jednako važan pokazatelj je i to koliko nam se ljudi vraća. Posebno mi je zanimljivo što sve više hospitality lidera dolazi sa svojim timovima. To govori da Best Stay više nije percipiran samo kao konferencija za jednu osobu iz tvrtke, nego kao alat za razvoj tima.

Ovo nije incentive putovanje. Ljudi ne dolaze samo zato da bi se družili ili izašli iz ureda. Dolaze zato što žele nešto napraviti za sebe, za svoj posao i za tvrtku u kojoj rade. Netko iz operative može dobiti vrlo konkretne informacije i ideje, ali leadership je taj koji na kraju odlučuje što će se primijeniti, kojim tempom i na koji način.

Platforma Best Stay danas pokriva ključne stupove hotelijerstva: profitabilnost, leadership, tehnologiju, ali i talent management i izvrsnost usluge. Koji od ovih segmenata trenutno predstavlja najveću "bolnu točku" naših hotelijera, a gdje vidiš najveći prostor za napredak?

Danas je teško izdvojiti samo jedan segment jer su svi međusobno povezani. Profitabilnost više nije samo pitanje cijene sobe kao što niti tehnologija već odavno nije samo pitanje alata. Kvaliteta usluge više nije samo pitanje standarda, a talent management već odavno nije samo HR tema.

Ako bih ipak morala izdvojiti najveću bolnu točku, rekla bih da je to usklađivanje ljudi, posebno raznih generacija tehnologije i profitabilnosti u jedan funkcionalan sustav. Hotelijeri su danas pod velikim pritiskom. Troškovi rastu, očekivanja gostiju rastu, radne snage nema dovoljno, a tehnologija se mijenja toliko brzo da je ponekad teško razlikovati što je stvarna vrijednost, a što je samo prolazni hype. S jedne strane, svi znaju da se moraju mijenjati, dok s druge strane, pitanje je kako tu promjenu stvarno provesti kroz organizaciju. Zato mislim da najveći izazov nije samo u tehnologiji, nego u vodstvu. Tehnologija može pomoći, ali samo ako postoji jasna poslovna logika zašto se uvodi. AI, automatizacija, revenue alati, CRM, personalizacija imaju smisla ako pomažu hotelu da bude učinkovitiji, profitabilniji i bolji prema gostu, ali ako se uvodi bez strategije, često postaje još jedan sloj kompleksnosti.

Druga velika bolna točka su ljudi. Hotelijerstvo je i dalje industrija odnosa, povjerenja i iskustva. Ako zaposlenici nisu motivirani, educirani i uključeni, teško je govoriti o vrhunskoj usluzi. Gost, ali i zaposlenik vrlo brzo osjeti kada sustav ne funkcionira iznutra. Najveći prostor za napredak vidim upravo u tom povezivanju da revenue, marketing, prodaja, HR, operacije i tehnologija ne rade kao odvojeni otoci, nego kao jedan sustav. Hoteli koji će u sljedećim godinama napraviti najveći iskorak neće biti nužno oni koji imaju najviše alata, nego oni koji će najbolje povezati podatke, ljude, iskustvo gosta i poslovne ciljeve. Drugim riječima, budućnost nije u tome da se odabere između ljudi i tehnologije, već da vodstvo zna pametno povezati jedno i drugo.

Crna Gora kao novo tržište i potencijalna boutique luxury poslovna destinacija

Ove godine Best Stay snažno korača u Crnu Goru kroz dva potpuno različita formata. Jesi li od samog početka imala upravo ovakvu viziju širenja na nove formate i tržišta ili se ta priča razvijala osluškujući potrebe tržišta i impulse sudionika?

Vizija širenja postojala je od početka, ali ne nužno u ovakvom obliku. U regiji sam dugo poslovno aktivna pa mi je samim time uvijek bila iznimno zanimljiva te vjerujem da će uvijek biti važan dio Best Stay priče. Hospitality u našoj regiji ima puno zajedničkih izazova, ali svako tržište ima i svoju specifičnu dinamiku, svoje teme, svoje ljude i svoje razvojne prilike. Da bi se moglo ozbiljno zakoračiti na novo tržište, nije dovoljno samo odlučiti da ćemo nešto tamo organizirati. Trebaju postojati suvisli temelji, pravi partneri i jasna lokalna relevantnost. Događanje mora imati razlog zašto se događa baš tamo, baš sada i baš s tim ljudima.

U Crnoj Gori se poklopilo nekoliko važnih elemenata. S jedne strane, tržište se razvija, ulaže se u luksuzni i poslovni turizam, a tema ulaska u Europsku uniju otvara puno konkretnih pitanja za hotelsku industriju. S druge strane, pojavili su se partneri i ljudi s kojima dijelimo slične vrijednosti, poslovni mindset i razumijevanje da se ovakve stvari ne rade površno.

Rekla bih da se širenje razvijalo kao kombinacija vizije i pažljivog slušanja tržišta. Prvo se otvori mali prozor, zatim se pojave ljudi i razgovori, zatim se počne graditi povjerenje i tek onda se otvaraju vrata. Bez lokalnih ljudi, lokalne podrške i pravih partnera ovakvi projekti nisu mogući. Best Stay može donijeti koncept, iskustvo, međunarodni pogled i strukturu, ali svaki format mora biti relevantan za tržište na kojem se događa. Zato Crna Gora za mene nije samo geografsko širenje, već prirodan nastavak Best Stay platforme kroz formate koji odgovaraju stvarnim potrebama tržišta i ljudima koji žele aktivno sudjelovati u razvoju hotelijerstva u regiji.

Best Stay Retreat u Crnoj Gori u rujnu je intiman, zatvoren format za svega osam lidera. Program još nije javan, no znamo da uključuje luksuzni hotel s 5 zvjezdica, radionice s Dinkom Krčelić pa čak i poludnevno jedrenje s kultnim Rambo Amadeusom! Kako si došla na ideju za ovako nesvakidašnji koncept i što želiš da ovi lideri ponesu kući nakon tog iskustva, osim poslovnih zaključaka?

Ideja je nastala iz jednog vrlo jednostavnog, ali važnog uvida: ljudi na odgovornim pozicijama danas su pod ogromnim pritiskom i često to nemaju s kime to podijeliti. Od njih se stalno očekuje da znaju, odluče, vode, odgovore, riješe. Tu su očekivanja vlasnika, investitora, zaposlenika, partnera, tržišta, obitelji i na kraju, vrlo često, njihova vlastita očekivanja prema sebi. Istina je da pod pritiskom možemo rasti, ali samo do jedne granice. Nakon toga više ne rastemo, nego se trošimo i “pucamo”. Zato sam željela napraviti format koji nije još jedno događanje na kojem lideri dobivaju još više informacija. Mislim da većina njih vrlo dobro zna što bi trebala napraviti. Pitanje je zašto to još nisu napravili. Zato je ovaj retreat zamišljen kao prostor u kojem se mogu maknuti iz operativne buke, otpustiti pritisak i napokon doći do jasnijih odluka.

Sve u programu ima svoju svrhu i preneseno značenje. Hotel Lazure nije odabran slučajno. To je prostor s poviješću, prostor obnove, transformacije i mira. Već sam ambijent govori o tome što ostaje kada se makne površina i kada se vratimo onome što je temeljno. Jedrenje s Rambom Amadeusom također nije zamišljeno kao zabavni dodatak programu. On nije entertainment, već iskustvo, perspektiva i svojevrsni prekid uobičajenog poslovnog načina razmišljanja. Njegova životna filozofija, potreba da ode offline, njegova drvena jedrilica koju je sam izradio i način na koji promišlja o svijetu savršeno se uklapaju u ono što želimo postići.

Posebno mi je zanimljiva ta promjena uloga. Ljudi koji inače vode velike sustave, donose odluke i imaju odgovore, odjednom su na brodu gdje je netko drugi kapetan. Tamo ne moraju voditi, već tamo moraju slušati. To je za lidere ponekad jako snažno i često oslobađajuće iskustvo. Isto vrijedi i za kulinarski dio programa. Kuhinja, kao i brod, vrlo brzo pokaže kako netko funkcionira bez titule - tko preuzima kontrolu, tko sluša, tko surađuje, tko se povlači, tko komplicira, a tko pojednostavljuje. Ove aktivnosti nisu dio programa radi aktivnosti, nego su dio iskustva koja otvaraju drugačiju vrstu uvida.

Ono što želim da lideri ponesu kući nije samo poslovni zaključak; želim da ponesu jasnoću, hrabrost, osjećaj da nisu sami u pritisku koji nose. Odnosno, da ponesu vrlo konkretnu odluku: što prestaje, što počinje i koji je njihov sljedeći potez. Najveća vrijednost ovog retreat formata je upravo u tome što stvara prostor koji u svakodnevnom životu gotovo nitko više nema, prostor za razgovor s ljudima koji razumiju sličnu razinu odgovornosti, prostor za tišinu, prostor za promjenu perspektive i prostor za odluku koja se možda mjesecima odgađala. Zato je format mali, zatvoren i invitation-only jer ovdje nije cilj okupiti puno ljudi. 

Crna Gora posljednjih godina snažno ulaže u razvoj luksuznog i poslovnog turizma, a ulazak u Europsku uniju sve se češće spominje kao važan iskorak. Kako gledaš na potencijal crnogorskog turizma i što bi eventualno članstvo u EU moglo značiti za razvoj hospitality industrije i poslovnih događanja?

Potencijal crnogorskog turizma je neupitan. Crna Gora ima ono što mnoge destinacije pokušavaju umjetno stvoriti – dramatičan krajolik, more, planine, snažan identitet, autentičnost, kulturnu slojevitost i sve izraženiji luksuzni hotelski proizvod. Ono što je meni posebno zanimljivo jest da Crna Gora ima prirodne preduvjete da se pozicionira kao boutique luxury destinacija, ali ne u površnom smislu luksuza kroz skupe hotele, jahte i lijepe lokacije, nego kroz vrlo pažljivo dizajnirana iskustva, premium uslugu, snažan lokalni identitet i kvalitetu koja se osjeća u svakom detalju.

Podaci pokazuju da se u tom smjeru već ide. Broj hotela visoke kategorije značajno raste, sve je više kapaciteta s četiri i pet zvjezdica, a premium turizam se u strateškim dokumentima prepoznaje kao jedan od ključnih razvojnih pravaca. To je jako važno jer Crna Gora zbog svoje veličine ne bi trebala konkurirati količinom, već kvalitetom, identitetom i vrijednošću po gostu. Istovremeno, upravo tu se javlja i najveći izazov. Potencijal nije isto što i realizirana vrijednost. Ako destinacija ima luksuzne hotele, ali i dalje snažnu sezonalnost, nedovoljnu avio-dostupnost, pritisak sive ekonomije, problem radne snage, prometne izazove i nedostatak podataka u realnom vremenu, tada se puni potencijal ne može u potpunosti iskoristiti. Zato mislim da je sada za Crnu Goru ključno pitanje prelaska iz faze atraktivne destinacije u fazu destinacije kojom se ozbiljno upravlja. Osim jasne strategije, potreban je profesionalni destinacijski menadžment, zatim kvalitetniji podaci, bolja koordinacija javnog i privatnog sektora, jači marketing i razvoj proizvoda koji produljuju sezonu. Tu poslovni turizam može imati iznimno važnu ulogu. Konferencije, forumi, executive retreatovi, incentive programi i manji premium poslovni formati mogu pomoći da se sezona produži, da se aktiviraju hoteli izvan ljetnog vrhunca i da se privuku gosti koji dolaze s drugačijom motivacijom i većom poslovnom vrijednošću za destinaciju.

Ulazak u Europsku uniju mogao bi dodatno ubrzati taj proces, ali samo ako se shvati kao razvojni okvir, a ne kao automatsko rješenje. EU članstvo samo po sebi neće riješiti izazove turizmu, ali može otvoriti prostor za snažnije i jasnije standarde, bolju regulaciju, veću pravnu sigurnost, lakše investicije, pristup fondovima, kvalitetniju infrastrukturu i jaču integraciju Crne Gore u europske poslovne, prometne i turističke tokove. Za hotelsku industriju to može značiti profesionalizaciju cijelog sustava - više standarda, više transparentnosti, više odgovornosti, ali i više prilika. Za poslovna događanja to može značiti veću relevantnost Crne Gore kao regionalne i europske meeting destinacije,  posebno ako se paralelno razvijaju avio povezanost, premium hotelski kapaciteti, kongresna infrastruktura i autentični programi koji ne kopiraju druge destinacije, nego koriste ono što Crna Gora već ima.

Crnu Goru ne vidim kao destinaciju koja treba postati velika, već je vidim kao destinaciju koja može postati izuzetno precizno pozicionirana - mala, snažna, kvalitetna, strateški vođena i prepoznatljiva. Upravo zato vjerujem da je sada pravi trenutak za ozbiljan razgovor: što Crna Gora želi biti u europskom hotelskom kontekstu? Još jedna lijepa mediteranska destinacija ili boutique poslovna i luksuzna destinacija koja zna tko joj je gost, što mu nudi i zašto vrijedi doći baš tamo? Ako se taj odgovor postavi jasno, EU proces može biti veliki katalizator. No, prava vrijednost neće doći iz samog članstva, nego iz odluka koje se donesu prije njega kao i pratećih aktivnosti.

Organizacija evenata "kod kuće" i na novom tržištu uvijek nosi drukčiju vrstu adrenalina. Što bi izdvojila kao najveći organizacijski izazov u Hrvatskoj, a što u Crnoj Gori?

Svako tržište ima svoju dinamiku i ne bih rekla da postoji jedan izazov koji je potpuno vezan samo uz Hrvatsku ili samo uz Crnu Goru. Neki izazovi su danas zajednički svima, prije svega rast troškova, potreba za kvalitetnim partnerima i činjenica da se od svakog događanja očekuje sve viša razina izvedbe. U Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu, imamo veliku prednost dostupnosti i centralne pozicije. Ljudima je relativno jednostavno doći, grad je dobro povezan i to nam organizacijski puno znači. S druge strane, kako Best Stay raste, rastu i naše potrebe. Izazov je pronaći prostor koji u potpunosti prati format koji razvijamo, ne samo po kapacitetu, nego po fleksibilnosti, atmosferi i mogućnosti da događanje dizajniramo baš onako kako želimo.

U Crnoj Gori je izazov drugačiji jer ulazimo na novo tržište i tamo je posebno važno imati prave lokalne partnere. Kod događanja koja se održavaju u hotelima, hotel partner nije samo lokacija, već je dio iskustva, sigurnosti i povjerenja. Već u prvim razgovorima vrlo brzo osjetite koliko je netko responzivan, koliko razumije format i možete li zajedno graditi nešto kvalitetno. U oba je slučaja ključno da se vrijednosti poklope.

U eventima uvijek postoje nepredviđene situacije i to je dio posla. Zato mi je važno imati partnere s kojima se može otvoreno komunicirati, brzo reagirati i stvoriti taj osjećaj sigurnosti da ćemo, što god se dogodi, zajedno pronaći rješenje.

Budućnost pripada partnerstvima, ne samo tehnologiji

U veljači 2027. čeka nas novo izdanje Best Staya u Zagrebu. Kada planiraš događanja koja diktiraju trendove, kako filtriraš silne informacije i tehnološke novitete da bi publici ponudila samo ono što uistinu donosi vrijednost, a izbjegla prolazni "hype"?

U zadnjih nekoliko godina postalo je jako teško ne nasjesti na hype. Tehnologija se mijenja izuzetno brzo, nove teme stalno dolaze, svi pričaju o AI-u, automatizaciji, podacima, personalizaciji, novim alatima. Kada bih rekla da smo mi uvijek u potpunosti uspješni u tome da odmah prepoznamo što je stvarna vrijednost, a što prolazni trend, to ne bi bilo iskreno.

No, ono što svjesno radimo jest da informacije ne filtriramo samo iz vlastite perspektive. Najvažniji filter su nam razgovori s tržištem. Razgovaramo s hotelijerima, partnerima, liderima, ljudima iz operacija, prodaje, marketinga, tehnologije i HR-a. Pitamo ih vrlo konkretno što ih u ovom trenutku stvarno muči, što im nedostaje, zbog čega bi došli na konferenciju i s čime se žele vratiti u svoju tvrtku. To nam je jako važno jer motiv dolaska na konferenciju nije uvijek isti. Netko dolazi po strateški uvid, netko po konkretno rješenje, netko po kontakte, netko želi dovesti tim kako bi zajedno čuli iste stvari i lakše pokrenuli promjene unutar organizacije. Nas zanima upravo to, što ljudi očekuju da će se promijeniti nakon što dođu na Best Stay. Uz to, pratimo što se događa na međunarodnim tržištima, u hotelijerstvu, tehnologiji, revenue managementu, marketingu i leadershipu.

Osobno dosta putujem, promatram, razgovaram, slušam i educiram se. Vjerujem u kombinaciju istraživanja tržišta i osobnog osjećaja za ono što dolazi. Na kraju, sve to spajamo s iskustvom koje imamo, s vizijom razvoja Best Staya i s vrlo praktičnim pitanjem: hoće li ovo ljudima pomoći da bolje vode posao? Ako je odgovor da, onda tema ima mjesto u programu. 

Naravno, dio programa uvijek uključuje i određenu dozu eksperimenta. Mislim da je to važno. Ne možete razvijati događanje koje želi biti relevantno za budućnost ako nikada ne preuzmete rizik i ne probate nešto novo. No trudimo se da to budu svjesni eksperimenti, a ne puko praćenje trenda zato što je nešto trenutno popularno. Dobar program je onaj koji ne pokazuje samo što je novo, nego objašnjava što je primjenjivo, što je važno i što zaista može promijeniti način na koji hoteli posluju.

Kad bi morala izdvojiti jedan trend koji će u sljedećih pet godina najviše promijeniti način na koji hoteli posluju i surađuju s partnerima, koji bi to trend bio?

Svi znamo da tehnološki alati uvelike doprinose promjenama pa će tehnologija, AI i podaci sigurno sve snažnije i brže mijenjati način na koji hoteli posluju. Za mene je najveći trend zapravo promjena načina suradnje. Hoteli će sve manje moći funkcionirati kroz klasičan odnos naručitelj-dobavljač, a sve više će trebati graditi strateška partnerstva. To znači više otvorene komunikacije, jasnije definiranje problema i puno konkretnije pitanje: gdje smo sada, što nam stvarno ne funkcionira, kamo želimo doći i tko nam na tom putu može pomoći?

U hotelijerstvu se često govori o tehnologiji, ali tehnologija sama po sebi ne rješava ništa ako ljudi ne znaju postaviti pravo pitanje. AI, automatizacija, revenue alati, CRM sustavi ili novi operativni modeli imaju smisla tek kada postoji povjerenje između hotela i partnera, kada obje strane i njihovi timovi razumiju poslovni cilj i kada postoji spremnost da se otvoreno razgovara i o onome što ne funkcionira.

Mislim da će zato u sljedećih pet godina posebno važna postati kombinacija poslovne jasnoće, emocionalne i socijalne inteligencije te sposobnosti upravljanja promjenama. Hoteli će trebati partnere koji ne dolaze samo prodati rješenje, nego razumjeti kontekst, a partneri će trebati hotele koji znaju jasno reći što im je problem, koji su spremni podijeliti podatke, uključiti tim i graditi odnos na dugoročnom povjerenju. Drugim riječima, najveća promjena neće biti u tome da ćemo imati još više alata, imat ćemo ih sigurno. 

Tijekom godina razgovarala si s velikim brojem hotelijera, investitora, konzultanata i dobavljača. Postoji li neki savjet ili lekcija koju si čula zahvaljujući Best Stayu, a koja je promijenila i tvoj pogled na posao?

Sama činjenica da sam kroz Best Stay imala priliku razgovarati sa stotinama ljudi iz hotelijerskog svijeta jako je utjecala i na način na koji se Best Stay razvija, ali i na način na koji ja danas gledam posao. Jedna od važnijih lekcija koju sam dobila bila je da ne moraš nužno pokušavati ući u postojeće krugove ako tamo ne pripadaš prirodno. U jednom trenutku mi je bilo rečeno da, ako želim raditi određene stvari u hotelijerstvu, moram biti dio određenog 'plemena'. Razumijem tu logiku, jer svaka industrija ima svoje odnose, svoje neformalne krugove i svoje načine funkcioniranja. Ipak, s vremenom sam shvatila da možda moj put nije da se uklapam u tuđi sustav, nego da gradim vlastiti krug ljudi koji je niti nužno bučan, najvidljiviji, već krug ljudi koji dijele sličan mindset, vrijednosti i potrebu da posao rade kvalitetno, iskreno i s jasnom namjerom i smislom.

Druga lekcija, koja zvuči jednostavno, ali nije, jest: budi ono što jesi i neka to postane tvoj poslovni princip. Kada pokušavaš biti nešto što nisi, ljudi to osjete. Kada dolaziš iz jasnoće, bez “fige u džepu” i bez potrebe da glumiš veću ili drugačiju verziju sebe, tada se gradi povjerenje. Povjerenje se ne gradi jednim dobrim eventom, jednim dobrim mailom ili jednom dobrom prezentacijom, već dosljednošću. I to tako da radiš ono što kažeš da ćeš napraviti, da ljudima bude jasno zašto nešto radiš i da se kroz godine vidi da iza svega stoji ista namjera.

S vremenom sam naučila da se uspjeh ne gradi nužno kroz stalno uspoređivanje i konkuriranje. Puno je važnije razumjeti vlastitu vrijednost, prepoznati ljude i tržišta kojima je ona zaista potrebna te pronaći najbolji način da je isporučiš. To je princip koji vrijedi za hotele, brendove i evente. Možda najosobnije, danas mi je izuzetno važno s kim radim. Ne zato što očekujem da svaki odnos bude lagan ili da se uvijek moramo slagati, već zato što vjerujem da dobar posao traži određenu kvalitetu odnosa. Mora postojati povjerenje, poštovanje i osjećaj da se stvari mogu reći otvoreno. Kada toga nema, vrlo brzo osjetim da to nije prostor u kojem mogu dati ono najbolje što znam.

Best Stay me kroz godine naučio da se posao najviše razvija kroz odnose. Ne kroz površni networking, već kroz stvarne profesionalne i ljudske povezanosti s ljudima s kojima se prepoznate, s kojima možete stvarati nešto smisleno, rasti, ponekad pogriješiti i svejedno zadržati međusobno poštovanje.

Što danas znaš o sebi kao organizatorici Best Staya i poduzetnici, a što nisi znala kada je sve počinjalo?

Danas znam da organizacija događanja nije samo pitanje dobre produkcije, programa i logistike. To je, naravno, važno, ali to je samo jedan, često manji dio posla. Ono što sigurno nisam znala na početku jest koliko je za ovaj posao važno znati nositi neizvjesnost. Event uvijek izgleda lijepo kada je sve gotovo, kada ljudi sjednu u dvoranu, kada program krene i kada se atmosfera dogodi. Iza toga je jako puno odluka, promjena, pritiska, rizika i trenutaka u kojima moraš vrlo brzo procijeniti što je važno, što nije i gdje treba te na koji način reagirati.

Danas bolje razumijem da moja snaga nije samo u tome da organiziram događanje, nego da iz puno različitih elemenata napravim strukturu koja ima smisla u kojoj povezujemo ljude, teme, partnere, prostor, energiju i poslovni cilj u jedno iskustvo. Također, znam da ne želim raditi događanja ili projekte koja su sama sebi svrha. To je nešto što oduvijek znam i čime se vodim. Ako nešto radim, želim da ima razlog, vrijednost i učinak. Želim da ljudi nakon toga nešto jasnije vide, nekoga kvalitetnog upoznaju ili donesu neku odluku koju možda prije nisu mogli donijeti.

Kao poduzetnica sam naučila da je sloboda jedna od najvećih vrijednosti, ali i da ona dolazi s velikom odgovornošću. Sloboda po meni ne znači raditi bez strukture. Potrebno je imati dovoljno hrabrosti i discipline da sam/sama postaviš strukturu, smjer i standarde po kojima želiš raditi. Možda najvažnije, danas više vjerujem vlastitom osjećaju. Kad puno razgovarate s tržištem, kad slušate hotelijere, partnere, investitore i ljude iz različitih sustava, industrija počnete prepoznavati obrasce - brže možete vidjeti ono što je površno, kao i ono što ima stvarnu vrijednost. 

Na početku sam najvjerojatnije mislila da gradim konferenciju, a danas znam da gradim platformu. Znam i da je moj posao manje u tome da sve imam pod kontrolom, a više u tome da stvorim dovoljno jasan okvir u kojem se prave stvari i pravi ljudi mogu dogoditi.