Maja Rusan otkriva zašto poslovna događanja i humanitarni sektor imaju više zajedničkog nego što mislimo

Kongresna i event industrija posljednjih godina sve više traži načine kako uz poslovne ciljeve stvarati i pozitivan društveni utjecaj. To je istaknuto i na ovogodišnjem MEETEX-u, gdje je među govornicima bila i Maja Rusan, predstavnica udruge CRVENI NOSOVI klaunovidoktori.

CRVENI NOSOVI klaunovidoktori godinama donose osmijehe ondje gdje su najpotrebniji – u bolnice, domove za djecu, starije i nemoćne te među ranjive skupine. Maja Rusan vodi Odjel za donacije i komunikacije te je odgovorna za razvoj strategije financiranja, razvoj kampanja, odnose s građanima i tvrtkama, komunikaciju s javnosti, vođenje tima i stvaranje novih prilika koje omogućuju da se misija CRVENIH NOSOVA razvija i raste. 

Razgovarali smo s njom o tome na koji se način poslovna događanja mogu povezati s humanitarnim sektorom, kako se organizatori događanja, hotelijeri i korporativni klijenti mogu uključiti u stvaranje pozitivnih promjena te zašto mali trenuci pažnje često imaju mnogo veći utjecaj nego što mislimo.

Možete li nam za početak približiti tko su zapravo klaunovi doktori, koliko ih danas djeluje u Hrvatskoj i gdje odrađuju svoje misije osmijeha?

Naša misija je kroz umjetnost profesionalnog klauniranja donijeti osmijeh tamo gdje je najpotrebniji. Prije 16 godina krenuli smo s četiri klauna i jednom bolnicom u Zagrebu, a danas naših 38 klaunovadoktora redovito posjećuje 21 bolnicu diljem Hrvatske. Osim djeci u bolnicama dolazimo i starijim osobama u domovima za starije, odraslima na onkologiji, djeci s teškoćama, medicinskom osoblju te ljudima koji su se našli u kriznim situacijama poput elementarnih nepogoda i izbjeglištva. U 16 godina rada donijeli smo osmijehe i pomogli više od pola milijuna ljudi koji su se nalazili u teškim životnim okolnostima.

No, ono što radimo teško je opisati samo brojkama. Naši klaunovi puno su više od crvenog nosa i kostima kojeg nose, a njihova najveća vrijednost je što vide čovjeka prije njegove situacije. Fokusiraju se na ono što je još uvijek snažno, zdravo i živo u čovjeku. To znači da dijete na nekoliko minuta prestaje biti pacijent, starija osoba zaboravi na usamljenost, roditelj predahne od brige, a medicinsko osoblje dobije trenutak lakoće u zahtjevnom danu. Upravo takvi susreti često donose puno više od osmijeha jer povezuju, daju snagu i bude nade. Rekla bih da potvrda o vrijednosti našeg rada stane u jedno jednostavno i iskreno dječje pitanje: „Kada ćete opet doći?“. To pitanje za nas znači da naša misija ima smisla.

Ljudi imaju potrebu biti dio nečega većeg od njih samih

Kako ste se Vi osobno pronašli u radu CRVENIH NOSOVA i što Vas je najviše privuklo toj misiji?

Mislim da me život cijelo vrijeme pripremao za posao koji danas radim. Moj životni put je pun različitih iskustava koja su me oblikovala i naučila me da tražim ljepotu čak i kada nam život pokaže težu stranu. Kao dijete dobila sam dijabetes tip 1 i puno sam vremena provodila po bolnicama te tako rano naučila koliko zdravlje vrijedi. Kroz obiteljsku tvrtku upoznala sam i uspjeh i gubitak. Moja majka je imala tvornicu. Bili smo mali veliki sustav koji je godinama stvarao proizvode izuzetne kvalitete, razvijali smo tržište, nove proizvode, ulagali u ljude, stvarali odnose s dobavljačima i kupcima. Bilo je to predivno razdoblje puno učenja i stvaranja. Onda je došla recesija i u samo nekoliko godina smo izgubili gotovo sve. To iskustvo me naučilo koliko su ljudi važni i koliko snage mogu pokazati u najtežim trenucima.

Nakon toga sam se pet godina potpuno posvetila obitelji i odgoju svojih sinova, mojih najvećih životnih postignuća. Danas sam na tome iskreno zahvalna jer sam shvatila da sreća nije u stvarima i koliko je zapravo malo potrebno da budemo sretni.

Onda su došli CRVENI NOSOVI i osjećaj da su se svi dijelovi mog života spojili na jednom mjestu: poduzetnički način razmišljanja, ljubav prema ljudima, komunikacijama, stvaranje i želja da društvu ostavim nešto vrijedno. Ovdje sam naučila još jednu važnu stvar - ljudi imaju potrebu biti dio nečega većeg i od njih samih, a mi im kroz našu misiju to omogućujemo. Često ističem da ljudi podrškom organizacijama ustvari doniraju vrijednostima, promjenama i osjećaju da su nekome pomogli. Zato ovaj posao za mene nije samo posao. To je odgovornost, privilegij i mjesto na kojem se spajaju moje vrijednosti, iskustvo i želja da društvu ostavim nešto vrijedno.

Suradnja CRVENIH NOSOVA i MEETEX-a ove je godine izazvala puno pozitivnih reakcija. Kako je došlo do te suradnje i kako ste doživjeli atmosferu u kojoj se „strogi“ poslovni turizam susreo s emocijom i humanitarnim radom? Jesu li iz toga proizašle neke nove suradnje?

Moram priznati da me ova suradnja posebno inspirirala. Na prvi pogled poslovni turizam i neprofitni sektor možda djeluju kao dva potpuno različita svijeta. No, kada pogledate malo dublje, oba svijeta zapravo povezuju ljude, stvaraju iskustva i ostavljaju trag. Zato sam posebno zahvalna organizatorima što su otvorili prostor za ovakvu temu i pokazali da na poslovnim konferencijama postoji mjesto i za razgovor o empatiji, društvenom utjecaju i odgovornosti.

Danas puno govorimo o tehnologiji, umjetnoj inteligenciji, strategijama, rastu i rezultatima. Sve je to važno, no iza svake odluke, svakog projekta i svakog poslovnog uspjeha stoje ljudi. Ljudi koji žele biti viđeni, poštovani i povezani s nečim što ima smisao. Zato vjerujem da teme poput empatije, filantropije i društvenog utjecaja imaju svoje mjesto na poslovnim konferencijama. Ne zato što su lijepe ili plemenite, nego zato što su relevantne. Svaka osoba u publici dnevno donosi odluke koje utječu na druge ljude, na zaposlenike, kolege, klijente, partnere ili zajednicu u kojoj posluje. Jedna odluka može pokrenuti projekt, može otvoriti radno mjesto, može nekome olakšati težak period života. Ponekad jedna odluka može nekome promijeniti život.

Atmosfera na MEETEX-u je bila zaista posebna, a razveselila me i otvorenost publike. Ljudi su prepoznali da društveni utjecaj nije nešto što dolazi nakon poslovnog uspjeha, nego nešto što može biti njegov sastavni dio. Ono što me najviše raduje je činjenica da su nakon predavanja uslijedili novi razgovori, novi kontakti i ideje o suradnjama. To mi je uvijek potvrda da je poruka pronašla svoj put.

Prilike za kongresnu i hotelsku industriju 

Industrija događanja često govori o stvaranju iskustava, a Vaše izlaganje na MEETEX-u podsjetilo je koliko iskustva mogu imati i dublji, društveni utjecaj. Što za Vas znači taj H2H – human to human pristup i zašto mislite da danas posebno rezonira s event industrijom?

Za mene H2H nije trend niti marketinški izraz. To je podsjetnik na nešto što ponekad zaboravimo u svijetu rokova, ciljeva, brojki i tehnologije. Možemo biti direktori, organizatori događanja, hotelijeri, poduzetnici, zaposlenici, donatori ili klijenti, ali prije svega smo ljudi koji imaju svoje brige, nade, strahove i snove. Vjerujem da iza svakog uspješnog projekta, poslovnog odnosa ili organizacije uvijek stoji čovjek i njegov odnos prema drugom čovjeku.

Danas živimo u izazovnim vremenima. Nikada nismo bili povezaniji, a istovremeno se mnogi osjećaju neviđeno i neshvaćeno. Zato mislim da ljudskost postaje jedna od najvažnijih poslovnih i životnih vrijednosti, ali i kompetencija. Kad nekoga zaista vidimo, saslušamo i pokušamo razumjeti, stvaramo povjerenje, a povjerenje je, po mom mišljenju, jedna od najvrjednijih valuta današnjice. Ono se ne može kupiti niti ubrzati, a ni tehnologija ga ne može zamijeniti. Gradimo ga kroz odnose, dosljednost i način na koji se odnosimo jedni prema ljudima.

Mislim da je sve to razlog zašto H2H pristup snažno rezonira s event industrijom. Eventi imaju nevjerojatnu moć okupljanja ljudi, stvaranja emocija i pokretanja ideja. Oni su mjesto susreta, inspiracije i povezivanja te postaju platforme za stvaranje povjerenja, empatije, suradnje i pozitivnog društvenog utjecaja. Naglasila bih ovdje i odgovornost, jer svaki organizator događanja, svaki govornik, svaka tvrtka i svaki lider imaju priliku utjecati na ljude koji ih slušaju. Pitanje je samo kako će tu priliku iskoristiti. Zato vjerujem da događanja mogu otvoriti novu perspektivu, pokrenuti razgovor, inspirirati neku odluku i potaknuti nekoga da napravi nešto dobro. Kad se to dogodi, onda je događanje ostvarilo puno više od svog osnovnog cilja. Jer na kraju dana, bez obzira na industriju u kojoj radimo, svi mi tražimo isto - smisao, povezanost i osjećaj da ono što radimo ima vrijednost.

U svom ste izlaganju spomenuli „lanac dobrote“. Kako se event menadžeri, korporativni klijenti i hotelijeri mogu aktivno uključiti u ovaj lanac i postati ona treća, ključna karika koja omogućuje promjenu? Radi li se o donacijama umjesto kotizacija, posebnim aktivacijama ili koji su još mogući primjeri?

Lanac dobrote je zapravo priča o društvu. Postoji osoba kojoj je potrebna pomoć. Postoji osoba koja pomoć pruža. I osoba koja omogućuje da se ta podrška dogodi. Ono što je sigurno je da nakon misije pomaganja nijedna od te tri osobe više neće biti ista. Osoba kojoj je pomoć trebala pamtit će cijeli život da je netko bio uz nju kada joj je bilo potrebno. Osoba koja je pružila ruku zna da je nekome promijenila život. Osoba koja je omogućila da se taj susret dogodi shvaća nešto vrlo važno, a to je da svatko od nas ima svoju ulogu u lancu dobra. Možda je upravo to i smisao zajednice. Ne moramo svi raditi istu stvar, ali svatko može doprinijeti na svoj način.

Zato ovdje vidim veliku priliku za event industriju i vjerujem da danas više nije pitanje mogu li se uključiti, nego kako. Mogućnosti su zaista brojne i često ustvari počinju jednom jednostavnom idejom. Nekada je to donacija dijela kotizacije za konferenciju ili događanje. Može se organizirati donatorska kampanja tijekom eventa ili nakon njega, ljudi se mogu i samostalno odlučiti podržati priče u koje vjeruju, tvrtke mogu uključiti zaposlenike i sudionike u razne akcije prikupljanja sredstava. Izuzetno nam je vrijedno kada dobijemo prostor za predstavljanje naše misije kao što nam je osigurano na MEETEX-u. Hotelijeri mogu recimo uključiti goste hotela gdje oni sami mogu odlučiti donirati prilikom check-ina, a hotel to može nuditi tijekom određenog perioda u godini. Danas gosti posebno cijene ovakve doprinose, a mi smo tu da hotelu omogućimo priče i zahvalu kojom će vidjeti što je promijenio u društvu. Naravno i tvrtke uvijek mogu odlučiti da dio poslovnog uspjeha vrate zajednici kroz donaciju.

Ono što sam kroz svoj posao vidjela je da ljudi žele pomoći. Ponekad je dovoljno samo otvoriti vrata i dati im priliku da budu dio neke lijepe priče. Nije važno koliko je velika aktivnost. Važno je da postoji. Jer jedna takva odluka rezultira stotinama osmijeha koje možda nikada neće osobno vidjeti, ali će znati da su ih omogućili.

Na kraju se uvijek vraćam onoj slici s tri osobe. Jedna treba pomoć. Jedna pruža ruku. Treća drži oboje kako bi susret bio moguć. Svatko od nas se u životu može naći u jednoj od ove tri uloge. Kada to shvatimo, postaje jasno da nitko od nas nije premalen da bi napravio razliku i da ponekad upravo ona osoba koja stoji u pozadini postane razlog zbog kojeg se nečiji život promijeni nabolje.

Surađujete li na sličan način i s drugim događanjima, hotelima ili tvrtkama? Postoje li primjeri projekata koji su Vas posebno dirnuli ili pokazali koliko poslovna događanja mogu imati pozitivan društveni utjecaj?

Da, i upravo su mi takva partnerstva jedan od najljepših dijelova mog posla. Volim kada tvrtke, organizatori događanja, hotelijeri, mediji i pojedinci prepoznaju da uspjeh nije samo ono što ostvarujemo za sebe, nego i ono što vraćamo zajednici. Tada suradnje prestaju biti samo poslovne i postaju priče koje imaju dublje značenje.

Ono što me ovaj posao tijekom godina naučio jest da ljudi imaju iskrenu želju pomoći. Ponekad im samo treba pokazati na koji način. Uvijek me iznova fascinira koliko kreativnosti, dobrote i energije nastane kada se oko jedne lijepe ideje okupe različiti ljudi.

Jedan od projekata na koji sam posebno ponosna bio je veliki Flash Mob u središtu Zagreba. Okupili smo više od stotinu ljudi različitih generacija i životnih priča. S nama su plesala djeca, starije osobe, medicinsko osoblje, naši partneri, donatori i građani koji su nam se spontano pridružili. Na nekoliko minuta nestale su sve uloge, titule i razlike među nama. Nije bilo važno tko dolazi iz kojeg sektora, koje je dobi ili profesije. Svi smo postali dio iste priče. Priče o osmijehu, zajedništvu i podršci. Upravo me taj trenutak posebno dirnuo. Pokazao mi je koliko ljudi žele biti dio nečega pozitivnog kada im pružite priliku.

Jednako emotivan bio je i susret kojim smo obilježili 15 godina djelovanja CRVENIH NOSOVA s predstavnicima poslovnog sektora. Događanje nije bilo organizirano kako bismo nešto tražili od naših partnera. Naprotiv. Željeli smo im reći jedno jednostavno, ali iskreno: HVALA. Hvala što vjeruju u našu misiju. Hvala što vjeruju da osmijeh ima vrijednost. Hvala što godinama stoje iza djece u bolnicama, roditelja, starijih osoba i svih naših korisnika.

Tada sam im rekla nešto u što i danas duboko vjerujem: možda nikada neće upoznati dijete koje se nasmijalo u bolničkoj sobi ili roditelja kojem smo barem na trenutak olakšali težak dan, ali svaki taj osmijeh pripada i vama jer bez vaše podrške ne bi bio moguć.

Upravo to je ono što mene najviše inspirira u cijeloj ovoj priči. Shvatiti da svatko može biti dio promjene. Netko će dati donaciju, netko svoje vrijeme, netko znanje, a netko prostor. Netko će otvoriti vrata novom partnerstvu, a netko će podijeliti priču koja će doći do osobe koja može pomoći. Sve su to karike istog lanca dobra.

Profit i društveni utjecaj nisu suprotnosti

Prikupljanje sredstava danas je velik izazov za mnoge udruge. Na koje sve načine CRVENI NOSOVI osiguravaju sredstva za svoj rad i koliko su važna partnerstva s poslovnim sektorom?

Primarno se financiramo iz donacija građana i tvrtki. To znači da iza svakog posjeta bolnici, domu za starije osobe ili rehabilitacijskom centru stoji netko tko je odlučio vjerovati da osmijeh ima vrijednost. Netko tko možda nikada neće upoznati dijete kojem smo uljepšali dan ili roditelja kojem smo barem na trenutak olakšali težak period, ali je odlučio biti dio te priče.

Moj posao je stvarati i održavati to povjerenje. Ljudi ga često doživljavaju kao prikupljanje donacija, ali za mene je to puno više od toga. To je strateško planiranje, razvoj odnosa, komunikacija, razumijevanje potreba zajednice, vođenje ljudi, razvoj novih ideja i stvaranje dugoročne održivosti organizacije. U privatnom sektoru to je spoj marketinga, prodaje, komunikacija i razvoja poslovanja, samo s jednim dodatnim elementom koji mi puno znači - humanom svrhom.

Volim reći da ljudi ne doniraju organizacijama. Doniraju vrijednostima, promjenama i pričama u koje vjeruju. Bitno je razumjeti kako iza svake donacije stoji toliko toga. Istraživanja, razgovori, analize, planovi, kampanje, izvještavanje, transparentnost i odgovornost prema svakom čovjeku koji nam je poklonio svoje povjerenje.

Danas postoji mnogo načina kako se ljudi mogu uključiti. Netko odluči postati naš redoviti donator kroz program Smjehonoša i iz mjeseca u mjesec omogućava da osmijeh stigne tamo gdje je najpotrebniji. Netko dobiva naša crvenonosna pisma, netko pokrene donatorsku inicijativu među prijateljima ili kolegama, a netko jednostavno podijeli našu priču s drugima. 

Upravo tu dolazimo do onoga o čemu često govorim na konferencijama, u školama, medijima i poslovnom sektoru: filantropija nije rezervirana za velike donatore. Filantropija počinje onoga trenutka kada odlučimo da nam je stalo do nekoga izvan našeg vlastitog kruga. Zato vjerujem da je razvoj filantropije jedan od najvažnijih pokazatelja razvoja društva. Ne zato što govori koliko ljudi imaju, nego koliko su spremni dijeliti. Svoje vrijeme, znanje, iskustvo, pažnju, kontakte ili financijska sredstva.

Poslovni sektor pritom ima izuzetno važnu ulogu. Posebno me veseli kada vidim da tvrtke pomaganje više ne promatraju kao jednokratnu aktivnost, nego kao dio svoje kulture, identiteta i odgovornosti prema zajednici. Vjerujem da profit i društveni utjecaj nisu suprotnosti. Najljepše stvari nastaju upravo kada ih spojimo.

U posljednjih nekoliko godina uspjeli smo više nego udvostručiti prihode organizacije. Toliko sam ponosna na taj rezultat, a još sam ponosnija na ono što iza njega stoji. Tisuće ljudi koji su odlučili vjerovati u dobro. 

Kada biste mogli izdvojiti nešto što biste voljeli da event industrija više razumije o radu CRVENIH NOSOVA i važnosti “malih trenutaka”, što bi to bilo?

Voljela bih da razumiju kako mali trenuci nisu mali. Svakodnevno vidim koliko jedan pogled, jedna riječ, nekoliko minuta pažnje ili iskreni osmijeh mogu promijeniti nečiji dan. Ponekad čak i način na koji osoba doživljava ono kroz što prolazi.

Ako postoji nešto što sam naučila kroz rad u CRVENIM NOSOVIMA, onda je to da ljudi često ne trebaju savršeno rješenje. Trebaju osjećaj da nisu sami dok prolaze kroz ono što ih je snašlo. Zato vjerujem da je jedan od najvećih darova koje možemo dati jedni drugima upravo prisutnost.

Moj životni moto u svim fazama je uvijek bio: Život je lijep. Tralala. Jer radost nije mala stvar i često upravo ona postaje prostor hrabrosti, olakšanja i nade. Pružiti nekome ruku, uputiti osmijeh, saslušati ga i dati mu riječ podrške je velika vrijednost i upravo takve stvari mijenjaju dane, a ponekad i živote. Iskreno vjerujem da je svaki dan vrijedan barem jednog tralala.